Mikeši su ...
Na sajmu u Virovitici 1926. godine |
Rasprostranjenost: teritorij grada Virovitice (Mikešland) i dijaspora
Brojno stanje: nepoznato - vrsta u izumiranju.
Jezik: hrvatski
Narječje: štokavsko
Dijalekt: ikavski
Karakter: oštroumno - dobroćudni
Težina: pravi Mikeš = 1,5 m3 žita
Obim: obujam struka sitan spram obujma srca
Vjera: u boga i ljude
Životni vijek: tijelom - kuljko Bog da, a duhom - vječno
Životne navike: zbog urođenog opreza skloniji študiranju, nego razmahivanju
Modne navike: Barem jedno svetašnje odijelo (za nedlje i četvrtke - mise i vašare)
Prehrambene navike: doručak - štaj ostalo od jučer ili šterc; gablec - malo šunke il' kobasca u komšiluku; ručak: ovisno o polovci; potlam podne na dijeti; večera: čvarki, čurke, kobasice, ladetna,…ak' su sami doma, a ak' dojdu gosti kruva s mašćom
Prijevozno sredstvo: njekad konji i kola danas beciklin
Pića: voda iz bunara, komovica, tudum razni dnevno, a šiljer samo na svetke
Kolači: štrudle, kiflei, dizanice, pogačke, salenjaki, macifizli,….
Divani se o različitom porijeklu vlastitog naziva. Jedni divane da je naziv Mikeš proistekao iz samohvale "MI KRALJEVI ŠUSTERI" Jer su ukazom kao dobri šusteri, dobili velike povlastice od Marije Terezije. Drugi divane da je to zbog Mike, poduzetnog kirijaša, za kojeg je kirijalo puno ljudi diljem Slavonije, a kad kod bi ih pitali čiji ste i odakle ste, oni bi rekli od Mike il' Mikeša iz Virovitice. Treći divane daj to zbog Mike Mandića, gradskog odbornika + iz Ljubljanske ulice, koji se furtom bunjo i borjo za bolje, pa kad bi se neko od Virovitičana pobunjo za bolje, kazli bi mu: tis ko onaj Mika Mikeš Mandić. Ondak njeko divani daj to od kneza Schaumburg Lippe što je našima tak kazo, kad su ga nješt išli iskat, da su pravi Mikeši - što bi po češki bilo - mački prepredeni.
