Zašto gradovi i trgovišta u pokrajini ne napreduju?

    Svima nam je dobro poznato, da velika većina naših pokrajinskih mjesta (gradovi i trgovišta) ili nazaduju, u dobrom slučaju stagniraju t.j. ne napreduju, a u sretnom slučaju slabo napreduju. To je činjenica, koja stoji! Nazaduju ona, koja padaju i brojem žiteljstva. Takova su baš u Primorju – u kraju gdje more pruža sve uvjete za valjan napredak. Stagniraju ona, koja u posljednje vrijeme nisu u nijednom pogledu napredovala. Takovih je većina u bivšoj vojnoj krajini i građanskoj Hrvatskoj. Slabo napreduju ona, koja su brojem žiteljstva narasla, a sve drugo ostalo je kao pred recimo dvadeset do pedeset godina.
    Nema dvojbe, da je to žalosna činjenica, u koju se moramo zamisliti, pa potražiti uzroke tomu, te po mogućnosti sredstva, kako da odstranimo te uzroke i osjeguramo napredak većine naših mjesta, a po tome i napredak naše domovine. Stoga će nam biti malo, ako se još tko odazove  ovome našemu naumu, te doprinese koju misao na uhar našemu  nastojanju. U tomu moramo biti svi složni, jer je nepobitan fakat, da vrieme leti i ne čeka, a tko s njime ne napreduje, taj nazaduje. Kako kaže naš vrijedni  starina I. trnski: „Naprednikov viek je taj!“ Stoga ćemo pokušati najprije potražiti uzroke tomu nazadku ili stagnaciji, a onda sredstva za odstranjenje tih uzroka.
    Ima mnogo uzroka tome, koji tište cjelu Hrvatsku. Ti su nam svima poznati. Zato se ne ćemo kod njih dugo zabaviti, nego ćemo ih u glavnome napomenuti. Neki sižu u davnu prošlost, u vrieme kad je naš narod morao oružjem u ruci braniti svaki pedalj svoje domovine, te nije mogao svoje sile da posveti napredku gospodarskome i kulturnome. Neki datiraju iz novije naše prošlosti, te su posljedica našega podređenoga položaja. Prvi su prestali, ali drugi stoje i ne daju nam napred.
    Velika je nesreća za nas, što su naši pređi uz mnoge političke pogreške kojima povjest sudi i suditi ima, počinili još veću – predali naše financije i državno kućanstvo u ruke nezasitnih naših saveznika.
    Tako smo dali drugome ono, što je najglavnije – našu kesu, a on nam vraća nešto od toga, kao milostinju. Time smo izgubili najglavniji uvjet za gospodarski a po tome i kulturni napredak. Ne manja je pogreška, da temeljima naše ustavnosti tresu tuđinci, te ne dadu uvjeta, da te pogreške možemo ispraviti. K tomu je zlokobna vladavina Khuenova, koja je korupcijom uništila i ono malo otporne snage, degradirala naše mnoge gradove i mjesta, te dovela našu domovinu na prosječki štap, i tako sprečila napredak naše domovine a najviše naših pokrajinskih mjesta. To stanje hoće svom silom, da se i dalje održi. Stoga treba, da svi sinovi Hrvatske kraljevine složno stupe, na ostatke bedema naših prava i složnim, te nesebičnim i požrtvovnim radom učini kraj tome stanju, te uklone opće uzroke našemu nazadku.
    Ima dosta i posebnih razloga tome nazadku, kao: Premala naobrazba većine građana; nesloga i nesolidarnost; slabe i nezgodne komunikacije; manjak tvornica i valjanih poduzeća, prevelika navala tuđinaca, slaba uprava mjesta i nepodupiranje uprave, te nehaj za naše kulturne i narodne institucije. O svim uzorcima pregovoriti  ćemo posebno. Objektivno prikazati iste, te način, kako da se odstrane. Samo onda treba iskrena i ustrajna rada, pa će ih nestati, a po tome će biti osjeguran trajan napredak većine naših pokrajinskih mjesta i ciele domovine.

Tako je pisao „Hrvat“ broj 18. dne 2. svibnja 1909. (GmVt – priredila D. Sabolić)

Uprava mjesta.
    U svakome mjestu sve ovisi o dobroj upravi te izdašnoj potpori te uprave od strane građanstva. Sretna su mjesta, gdje je uprava na svome mjestu. Ta mjesta napreduju, a građanstvo ima sve, što mu je za mirni život nuždno. Zato bi se upravi morala posvetiti najveća briga, a svakako građanstvo moralo bi upravu potpomagati u radu za dobrobit mjesta.
    Nesretna su mjesta, gdje nema valjane i nesebične uprave. Tu se vidi očiti nazadak u svakom pogledu i propadanje građanstva. Ne pomažu onda jadikovke ni psovke, nego treba da se upre sve što misli na dobro mjesta i takovoj upravi učini kraj.
    Po našoj autonomiji  mjesta i postojećim zakonima nije tako lako doći do valjane uprave. Zapreka ima na sve strane, a pomoći malo. Da istinu kažemo teško je naći i ljude koji će se toj upravi uz ovake okolnosti posvetiti. Mnogo se od njih traži, a ne pita se kako će oni to izvesti; tko će ih poduprieti  u njihovom radu. Od uprave mnogo se zahtjeva. Uprava se mora sjećati p r o š l o s t i, paziti na s a d a š nj o s t, a misliti na b u d u ć n o st.
    Treba da točno pozna rad prošlosti, pa da se čuva pogrešaka u koje je prijašnja uprava padala, a nastavi u dobrom pravcu koga je možda prošlost udarila. Mora da se obazre na sadašnjost, da uoči sve potrebe mjesta i sadanjega žiteljstva te doprinese svoj dio napredku jednoga, a blagostanju drugoga. Najviše mora misliti na budućnost, jer će time osjegurati mjestu pravilan razvoj a građanstvu udobnost. Što je nemanje važno mora svoje dužnosti savjestno, odrešito i nesebično vršiti. Savjestno – paziti na sve i nepropustiti ni jedne zgode, koja se dade poštenim načinom u korist mjesta iscrpiti. Odrešito – ono što je za opće dobro provesti, bez obzira na možebitne sitne prigovore malih duša. Nesebično raditi samo u interesu mjesta, a ne raznih sebičnjaka. Kad se nađe takova uprava, ona će znati i moći pa ima i u tiesnom okviru naše autonomije istinski poraditi na procvat svoga mjesta.
    Pa može li se naći takva uprava? Može, makar ne tako lakoo, ali ipak može. Sve to najviše ovisi o građanstvu. Ono postavlja upravu, pa kakovu si postavi – onakovu i ima. Zato mora osobitu brigu posvetiti izboru uprave. Nije tu dovoljna kortešacija od nekoliko dana, pa onda kakav takav izbor gradskih otaca, a oni neka rade što hoće i kako misle. Ne, to ne valja. Kad vidimo od kolike je važnosti valjana uprava, treba da njezinu izboru posveti građanstvo svu pažnju. Treba da se svaki građanin zainteresira za izbor uprave radi naputka  mjesta. Onda će građanstvo paziti u čije će ruke staviti svoju i svoje djece sudbinu. Birati će ljude, kojima je pred očima samo korist mjesta i sugrađana. Ti pako izabranici stavit će sebi na čelo prve i najbolje sinove svoga mjesta. Onda ne može dobar plod manjkati.
    Kad je tako uprava odabrana, onda je mora građanstvo svakom zgodom pomagati, jer ona ne može sve. Ona daje incijativu, koju građanstvo mora razumjeti i provesti. Složan rad valjane uprave i svjestna građanstva promiče interese mjesta i žitelja.
    Moglo bi se reći, da je to sve teško provesti, jer da nema ljudi, a ni zgode. U svakom mjestu ima vriednih ljudi, koji treba da se stave na čelo građana, pa da ih zainteresiraju za stvar, onda će oni s njima u boj za dobro mjesta. Zgoda se pruža od vremena do vremena prigodom izbora odbornika, samo treba zgodu upotrebiti. Ako i ne uspije sve od jednom, ne treba klonuti, nego poraditi podvostručenom snagom, pa se mora uspjeh postići. Treba samo rada! Zato pregnimo svi na rad za dobrobit mjesta, pa kada nam procvatu mjesta napredovati će i domovina, a time će se staviti najbolji temelj sjedinjenju i samostalnosti Hrvatske.

Tako je pisao „Hrvat“ broj 22. dne 30 svibnja 1909. (GmVt- priredila D. Sabolić)

Gospodarstvo.

Radnje u mjesecu svibnju.
U vinogradu.

    Okopaj vinograd sada po drugi put, ali svakako prije cvatnje, jer se u čistu vinogradu nikad ne će tako ploditi škodljive gljivice, kako u nečistu te obraslu dračem, a ne će u čistu vinogradu ni tako lako osipavati grožđe nakon cvatnje.
    Štipaj marljivo sveudilj jalovke, ujedno veži plodne mladice, pa ih shodno skrati, ako je vegetacija napredovala. – Možeš već ovaj mjesec pod zadnje sumporiti protiv oidiuma, tik pred cvatnjom; i to visi o vegetaciji; inače to obaviš budući mjesec tik pred cvatnjom. Izvadi prošli mjesec u jami čuvane ključiće, oplemeni i sadi ih. – proti poznim mrazovima moraš vinograd nadimiti, da tako štitiš mlađe cvijetove od pozebe. Zato moraš odmah početkom mjeseca navažati na okolo vinograda ovakove tvari, koje rado plamenom ne gore, već više dimom  sukljaju kao što su: trula slama vlažan pažut, šumski listinac, trulo drveće, gnoj, grožđe, podzerje i drugo. Od toga svega pravi kupove u razmaku 2-3 metara jedan od drugoga. Te hrpe ako bi se isušile nakvasi vodom. – Za oblačnog jutra obično ne ima mraza već samo rose.
    Mraza možes se pako drugo jutro nadati, kada je sa zapada sunca toplota zraka ispod 11 stupnjeva C i kad sjevernjak vlada, pa se uz to k večeri vedri; pa i doba uštapa veoma je opasna. Tad zapali u 3 sata jutrom, svakako ali prije izlaza sunca, onake kupove od kojih će ti vladajući vjetar tjerati nastavši dim, koji suklja iz svakog kupića, da se dim poput debela oblaka razastre i uzdržava nad vinogradom do jutra. Plane li u kupu vatra, baci na njega zemlje, da se opet što više dimi, dok ograne sunce. Tako si svoj vinograd očuvao od pozebe, zapriječio si naime da se rosa pretvori u mraz. Tako čini svakoko čim toplomjer u jutro pod vedrim nebom pane na 4 stupnja C. Tako čini svako jutro, kad prijeti mraz, a tako si sebi spasio obilnu berbu.
    Započni štrcanje loze modrom galicom protiva peronospori (medljiki) i to prvi put. Naruči za svako jutro vinograda 16 kg. Modre galice. Uzmi 1 kilu modre galice, te toliko negašena ili dvostruko toliko gašena vapna (2 kg.) na 100 litara vode (1 hektolitar).
    Ali postupaj ovako kod prirednje te modre juhe (bordlese):
    Raztopi galicu u 10 litara mlake vode u velikom loncu.
    Uzmi dvije posude.
    Uspi u jednu (prvu) posudu 30 litara zdene vode.
    Uspi u drugu posudu 60 litara zdene vode.
    Uspi raztopljenu galicu u drugu posudu, a raztopi vapno u u prvoj posudi; procjedi vapno kroz fino sitašce i ulijevaj polako uz miješanje u raztopinu galice. Da li je ta modra juha dobra, razpoznati ćeš crvenim lakmusovim papirićem, koji utaknut u tu juhu, pomodri, inače pridodaj još šaku vapna. Juha ne smije biti mutna, već lijepo bistra. Tko uzimlje negašeno vapno, ima uzeti polovicu propisane težine gašena vapna, dakle 1 kilogram.
    Prevažen je to posao oštipavati sve mladice, koje su izbile iz korijena ili inače makar sa kojega mjesta, ako su te mladice bez ploda (zaludnice) ili kad ih u obće ne treba. Trs ne smije nikad da je grm, već ima biti vitak, jer samo tada ima do njega pristup zrak i sunce.
    Ovoga mjeseca se opaža trsna uš (filoksera) na korijenu.
    Počimlje se zeleno cijepljenje američke loze sa iskušanim našim domaćim vrstima, zatim moraš trsove svaki četvrti dan obići te puplje i izdanke na podlozi marljivo odštipavati.
    Klećjuči američke moraš posaditi u školu, a isto tako nastavi u vinogradu saditi u zimi cijepljene američke loze.
    Ako sadiš vinograd kraj šume napravi Balbiani-maz i omaži š njom trsove kao štit protiv grčica. Mješaš naime zajedno i živo 2 četke ulja kamenougljenog katrana i 3 četke petroleuma na smjesu; odmjeriš 10 četaka vapna i 40 četaka vode, od te vode uzmeš koliko ti treba, da gasiš vapno; uliješ prvu masnu smjesu ka gašenom vapnu i pridodaš ustalu vodu.

Tako je pisao „Hrvat“ broj 19. dne 9. svibnja 1909. i broj 20. dne 16. svibnja 1909. (GmVt – priredila D. Sabolić)