Gradski vodič
Mikeš i Prco

Mikešland

Informatičko-edukacijski centar

O Mikešima Izdavaštvo Manifestacije Umjetnička organizacija Promidžba Foto galerija Kontakt On-line marketing
 
prosinac 2007   

Naslovnica
Orjentacija
Ekologija
Kazalište
Muzej
Knjižnica
Izložbe
Povijest
Crtica
Vjerski život
Matica hrvatska
Sport
Suhopolje
HŽ - vozni red
Autobus - vozni red
Impressum
Arhiv

Crtica



Hrvatski Božić!

Ljudski rod odkad je istjeran iz raja zemaljskog stalno je težio za Spasiteljem. Ta se težnja vuče kroz povijest čovječanstva kao crvena nit neprestano. Neima naroda i vremena kad ljudstvo nebi tražilo Spasitelja. Samo je ta razlika između nas kršćana i ostalih, da mi znamo, da je Spasitelj već došao i ta, da mi od spasitelja očekujemo spas duše i bolji život na temelju moralnom. Ostali pak bilo to starovjeki ili moderni ljudi očekuju spas na materijalnoj osnovi, njihov Spasitelj može biti samo čovjek. Mi znademo, da spasenje ovisi od nas samih, ako izvršimo dvije temeljne zapovijedi, koje je Božansko Djetešce Isus donio na svijet: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom i drugu: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Iz tih zapovjedi slijedi naše spasenje i u državnom, socijalnom i svakom pogledu. Prema tim zapovjedima dva su stožera naše ljubavi; Bog i bližnji. O kad bi ljudski rod izvršio to dvoje, ne bi ljudi Boga vrijeđali i čovjek bi čovjeku bio brat, a ne kako je sada - kurjak - životinja.
Kad bi državnici i političari bili uvjereni vjernici Božanskog Djetešca ne bi se narodi klali kao divlja zvjerad, ne bi jedni narodi drugima otimali grudu zemlje, svjetlo, zrak, prostor, živote i sve. Svima bi bilo dosta svega. ne bi jedna rasa mrzila drugu, narod narod, staleži na stalež, jer bi ljubav svima dala sve.
No čovječanstvo ne će Boga ni njegovih zapovjedi, ono hoće Spasitelja čovjeka. I dobiva ih na izbor. Jedni gledaju svog spasitelja u Hitleru, drugi u Stalinu, treći u Musoliniju i u bezbroj manjih spasitelja. Te osobe me bile i najsposobnije i najgenijalnije opet su ljudi i kroz ljudske će uredbe kušati spasiti svijet i donijeti nove nečine, ne temelju novih nauka. Te nove nauke imadu i dobrih stvari, no jedno im manjka, a to je da sve rješavaju na osnovi materijalističkoj, kao da Božansko Djetešce i nije došlo na svijet i donijelo nauku na temelju koje se sve može najbolje riješiti.
Materijalističke te nauke računaju sa čovjekom kao materijalnim bićem, kao sa životinjom samo savršenijom. Ne samo da je to danas, ne, to je oduvijek, da je sve što nije Božje, samo životinjsko, baš zato čovječanstvo strahovito luta u mraku. Na drugoj opet strani i narodi koji brane stari liberalistički uređaj pod vodstvom danas Čerčila također računa sa materijalističkim, zlatom i bogatstvom, koje želi sačuvati i umnožiti.
Hrvatski narod nikad nije bio otimački narod, niti materijalistički, kapitalistički, nego je svoje čuvao i ljubio, a tuđe poštovao. U znoju lica svoga naš seljački narod jede svoj krušac i prima taj dar Božji iz ruku Božanskog Djetešca zahvalo i privrženo, znajući, da nije blagoslovljeno, što je oteto i da Bog svakome, pa i narodima svaku otimačinu, jednom strahovito naplati.
Kako je bio lijep Božić u stara vremenam kad nije kruti materijalizam svaku ljepotu uništio. Naši lijepi i simbolički narodni običaji vezali su u staro doba ona vremena i seljačku kolibicu i velikašku kuću, svi su imali jednake običaje, govor i shvaćanje. I došao je tuđinski utjecaj, koji je postepeno ništio jedan za drugim osnov našeg narodnog života i time nas sve faktično ne samo osiromašio nego i moralno i ekonomski.
Danas na dan uspomene porođenja Božanskog Djetešca isusa pomolimo se Njemu, da nama dade svoju milost, da uzmognemo živjeti po njegovoj volji izvršujući zapovjedi i da dade našemu Hrvatskom narodu svoju milost, da uzmognemo živjeti pošteno kao narod svoji na svome, da se već jednom urede bratski odnošaji između nas i braće Srba, da nam budu zbilja braća, a ne uvijek nam hoće biti tutori i gospodari.
Daj isuse da nam budu braća, a ne ćaća. Daj Bože, da i naši sugrađani druge narodnosti budu znali cijeniti ovu svetu hrvatsku grudu i narod naš, koji ih je primio u svoju kuću kao braću, te da budu kao ljudi kršćani i braća znali cijeniti i sa nama složno hrvatsku državnu kuću graditi. Daj o Božansko Djetešce, da između nas i naše braće muslimana i židova bude vladala ljubav i poštovanje.
Našem Vođi dr. Mačku i Vodstvu želimo da im Božansko Djetešce dade mudrosti i snage, da hrvatski narod izvedu k žuđenom cilju da budemo svoji na svome.
Svemu ljudstvu neka Božansko Djetešce dade najveće dobro na zemlji - pravedan mir.

Tako je pisao "Hrvatski tjednik" broj 51-52. dne 24. prosinca 1940. (Gm Vt - D.S.)


Javna skupština.

Trojica gradskih zastupnika gg. J. Zimerman, R. Gregor i S. Weissman sazvali su na 13. 0. mj. skupštinu građana, da izvjeste građanstvo o radu gradskog načelnika, sa kojim radom se oni ne slažu.
Najprije je referisao g. Zimerman o radu gradonačelnika koji je uperen protiv dobrovoljnog vatrogasnog društva. vatrogasno društvo se je zadužilo radi kupa svoga doma kao raznik adaptacija. Radi toga se je uprava obratila državnoj hipotekarnoj banci, radi konvertiranja svojih dugova u jedan amortizacioni zajam. Vatrogasno društvo je u svojoj molbi na drž hipotekarnu banku navelo, da za otplatu jamči sa dohocima svoga doma koji iznose 20.000 Din. kao i sa vatrogasnim prirezom, koji gradsko načelstvo ima svake godine da isplaćuje vatrogasnom društvu.
Drž. hipotekarna banka se je nato obratila dopisom na gradsko načelstvo, da izvjesti koliki je taj vatrogasni prirez. Gradski načelnik Salajić taj dopis drž. hipotekarne banke nije izneo pred gradsko zastupstvo, nego ga je riješio sam, i izvjestio drž. hipotekarnu banku, da vatrogasno društvo neima nikakovih dohodaka osim vatrogasnog prireza, koji se radi nekih afera u vatrogasnom društvu ne isplaćuje vatrogasnom društvu. Prema tome da je vatrogasno društvo u nemogućnosti da otplaćuje amortizaciju, te neka mu se taj amortizacioni zajam ne podjeli dok gradsko načelstvo te afere u vatrogasnom društvu ne razčisti. Nadalje je g. Zimerman iznio svu prepisku u originalnim dokumentima koju je načelnik vodio na svoju ruku intrigirajući neprestano protiv vatrogasnog dobrovoljnog društva u zloj namjeri, da mu nanese štetu. Pri tome je istakao da gradski zastupnici to znali nisu, jer je načelnik vodio na svoju ruku intrigirajući neprestano protiv vatrogasnong dobrovoljnog društva u zloj namjeri, da mu nanese štetu. Pri tome je istakao da gradski zastupnici to znali nisu, jer je načelnik koji otvara poštu, sve te listove zaključao u svoj stol, a ako mu je trebao kakav zaključak zastupstva, onda ga je sa svojim pristašama, profurtimašio, a poslje opet opozvao! Na taj način je načelnik htio da rasturi dobrovoljno vatrogasno društvo, koje već 57 godina Virovitičani podržavaju i njeguju sa svom požrtvovnošću. Na mjesto toga je htio da osnuje PLAĆENU vatrogasnu četu, u koju bi nagurao svoje i plaćao ih po 1000 DIn. godišnje, uz druge pogodnosti.
Taj bi podzemni rad načelnika Salajića bio valjda i uspio, da nije tajnik g. Zimerman obavljajući svoje poslove u Zagrebu, slučajno otišao ravnateljstvu hipotekarne banke, gdje je za to sve saznao!
Kao drugi razorni rad načelniku grada jeste "BENZINSKA AFERA".
Država je odobrila vatrogasnom društvu beztrošarinski benzin, koliko mu bude trebalo. Načelni Salajić je zlorabio svoj položaj te je naložio, sam na svoju ruku, preduzimaču Sineku da upotrebljuje taj benzin za poljevanje ulica. Najednom je netko podnio o tome prijavu financijskim vlastima i isto povedu postupak protiv gradskog načelstva radi prekršaja prikrate državne takse, jer gradsko načelstvo neima prava upotrebljavati beztrošarinski benzin.
Kad je to izbilo, tražili su gradski gradski zastupnici izlaza, te su kod ovdašnjih financijskih vlasti ishodili, da pristanu, da se plati jednostavna državna taksa od nekih 4500 Din. i stvar bi legla. No načelnik Slajić i njegova grupa, koji sačinjavaju većinu u gradskom zastupstvu, to nisu htjeli i upustili se u prepirku, koja je okončala porazno za gradsko načelstvo koje je osuđeno, da plati globu od 37.000 Din. Da bude još gore, salajićeva većina odluči da načelnik putuje u Zagreb po toj stvari i da obori tu kaznu. Tko pozna Salajićevu inteligenciju mogao je odmah predvidjeti svršetak. Više vlasti su presudu potvrdile i građani grada Virovitice imadu tu ogromnu globu da plate! Načelnik Salajić je imao još i obraza, da kada je konačno tu stvar izvještavao predložio je gradskom načelstvu još i svoje putne račune od nekih 3700 Din. te mu većina i odobrila.
Dakle skrivio je, oštetio je grad i građane i još ima ljudi koji i da naplatiše, umjesto da traže da ga se kazni i osudi na platež štete koju je prouzrokovao!
Skupština je ovaj postupak osudila, te odlučila, da se na kompetentno mjesto u toj stvari podnese slijedeća razolucija.
1) - 4) po priloženoj rezoluciji.
Građanstvo grada Virovitice sakupljeno na sastanku obdržano, dne 13. XII. 1934. donijelo je jednoglasno slijedeću:
REZOLUCIJU
1) protestiramo, da se bilo tko upliće u rad i upravu dobr. vatrogasne čete, koje je po zakonu o o.v. jedino zvano da svojom imovinom samostalno upravlja.
2) da se HITNO uklone sve zapreke, koje su nastale zaključcima grad. vijeća od 2. V. i 16. XI. t.g. a tićiće se dobr. vatr. čete.
3) da se odmah uklone sve zaprijeke koje su nastale izvještajem grad. načelstva kod Drž. hip. banke glede odobrenja zamoljenog amort. zajma.
4) da građanstvo najodlučnije odbija, da gradska općina plati presuđenu kaznu i ma kakove putne troškove gradonačelnika u benzinskoj aferi, već naprotiv toga traži, da se hitno ustanovi krivac, koji neka snaša i posljedice svega toga, odnosno da se gradska općina obezbjedi za svaku štetu, koja bi joj tom presudom nastati mogla, jer o svemu tomu gradsko vijeće nije imalo niti znanja niti udjela.
Konačno je gradski zastupnik g. R. Gregor izveo potrebu da se namjesti jedan gradski inžinjer i obrazlagao pojedinim dokumentima, da bi grad prošao jeftinije sa jednom stalno plačenom silom, nego li ovako, da se od zgode do zgode moraju tehničke sile na trošak grada dobavljati. Skupština to razlaganje nije htjela prihvatiti, te se je na koncu ka.anar Stojadinović javio za riječ protiv toga i po tom je skupština odbila da se namjesti stalni inžinjer.
Pošto je dnevni red iscrpljen zahvalio se zastupnik g. Zimerman na lijepom odzivu, obećavši da će se do zgode opet ovakim referatima građanstvu obratiti, da građani imadu znanja o radu gradskog zastupstva.

Tako je pisao "Hravtski glasnik" broj 1. dne 24. prosinca 1934. (G.m.Vt - D.S.)






Virovitica.net