Ekologija

        Vidra je rasprostranjena od Europe do krajnjeg istoka Azije, uključivši područja Afrike i Orijenta. Zbog trovanja toksičnim tvarima, ali i krivolova te uništavanja staništa zabilježen je nagli pad brojnosti u Europi između 1960. i 1970. godine. Danas je više nema u srednjoj Europi, gdje je pokušavaju ponovno naseliti. U Hrvatskoj je krajem 19. st. bila široko rasprostranjena, a zabilježena je i uz obale sjevernog Velebita, na otoku Krku i u zaljevu Rijeke Dubrovačke. Danas je u Dalmaciji ima samo oko rijeke Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve, a brojnost u Lici i Gorskom Kotaru joj je opala. U panonskom dijelu Hrvatske nije zabilježen uočljiv pad brojnosti, ali i nema dovoljno znanstvenih podataka o tome. Kako se radi o ugroženoj i zakonom zaštićenoj vrsti trebalo bi započeti da stalnim praćenjem odabranih populacija.
        Prema podacima iz 2004. godine mađarskog znanstvenika dr. Jozefa Lanszkija koji je istraživao populacije vidre na rijeci Dravi u sklopu Dunavsko-karpatskog projekta WWF- a i Prirodoslovnog društva „Drava“ evidentirana je široka rasprostranjenost vidre na području Legrad-Ferdinandovac. Vidra ne prelaze i ne koriste za označavanje izmetom učvršćenja obala ako su napravljena od betona koji ima oštre i skliske površine. Štete joj umjetne i strme obale, intenzivna poljoprivreda, čišćenje vodotoka i onečišćavanje vodotoka. Tradicionalna poljoprivreda pomaže očuvanju gotovo prirodnog tek malo modificiranog prirodnog staništa, pa tako i populacija vidre. Stoga bi trebalo čitavo područje rijeke Drave zaštititi na nivou regionalnog parka ili rezervata biosfere.