Naša zemlja je jedna od osam europskih zemalja s najvećim brojem vrsta sisavaca. Od 101 vrste koliko ih je zabilježeno u Hrvatskoj 90 je autohtonih. Panonskoj regiji su između ostalih vrsta svojstvene i neke polustepske vrste kao što je hrčak.
       Hrčak (Cricetus cricetus) je zaštićen prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske. Današnja su mu staništa vezana uz obrađena polja, uglavnom kukuruzišta i kulture žitarica. Hrani se biljem. Stanuje u sustavu podzemnih hodnika (dugih i preko 10 m) koje sam iskopa. Svaki sustav ima dva izlaza. U jesen sabire zalihe sjemenki koje uglavnom sadrže nekoliko kilograma gomolja, lišća i raznih sjemenki. Preko zime miruje spavajući u kratkim intervalima. Jedan par hrčaka godišnje može imati oko 30 potomaka. Kada se u povoljnim godinama prekomjerno razmnože čine velike štete na kulturama. Uz rijeku Dravu nalazi se južni rub njegovog područja rasprostranjenosti. Još uvijek ne postoje podaci o arealu vrste i lokacijama svih kolonija.
       U Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske uvršten je u kategoriju potencijalno ugroženih vrsta kao i vjeverica. Vjeverica (Sciurus vulgaris) je isto zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske. Rasprostranjena u čitavom njenom kontinentalnom dijelu, Istri i Dalmaciji . Poznatija je vrsta u fauni sisavaca od hrčka. Obje vrste su slabo istražene u našem području. Budući da su izložene direktnom utjecaju čovjeka ugrožene su. Ako ih želimo sačuvati potrebno je predložiti mjere zaštite populacija. To je moguće tek nakon što se prikupe podaci o njihovoj rasprostranjenosti.

Priredila: mr. sc. Jasna Razlog-Grlica