Naše ceste.
Narodu neima veće blagodati, nego dobre i valjane ceste.
Mi smo do sada imali dobre ceste, koje je država imala pod svojom upravom. Kroz cijelo vrijeme rata, a i poslije rata
slabo su te ceste opravljane, jedino što se sada pomalo na njima radi od tada zvanog "kuluka", koga narod plača.
Sa subvenciniranim općinskim i gradskim cestama nije ništa bolje.
Poreznici su do zla boga iscrpljeni, uslijed ćesa stoje općinske i gradske blagajne skoro sasma prazne.
Ceste se moraju graditi i opravljati, a odakle? Troškovi oko gradnje i opravka cesta - nemogu se u svoj - svojoj težini
navaliti na teretopć. proračuna, jer to bi bila neizbježiva katastrofa silnih porezovnika, naročito obrtnika i trgovaca,
buduć su postotci opć. nameta već do sada dosegli visinu skrajnjih nemogućnosti.
U današnjim teškim vremenima, vrlo je teška i jako riskantna stvar podizati zajmove za gradnju cesta, jer takove nebi
odbacivale nikakove neposredne koristi obćinskoj kasi, a odplata zajma i dosta veliki kamatnjaci mogli bi se
otplaćivati, što nebi mogla podnijeti ni jedna obćinska ili gradska blagajna, jer joj je porezno - financijalna snaga
preslaba.
Zajmovi se danas teško dobivaju a kad bi se i dobivali njihov teret pao bi opet u pretežnom dijelu na teret jačih i
večih porezovnika, koji se vrlo slabo ili nikako služe cestama.
Do ceste se mora doći, jer to odlučno zahtjeva neodgodiva potreba naroda. Kod ovakovih prilika, da se to uzmogne postići
u čim kraćem vremenu, da seoske, trgovištne i gradske općine uvedu posebnu daću pod naslovom "cestovni namet", koji se
nebi plačao prema poreznoj snazi ustanovljenoj po državnoj vlasti, već da takovi imade plaćati svaki građanin od 18 - 60
godina života, i svaki onaj koji imade vozno blago, bez obzira na imetak, i to u onoj visini, kako se u odnosnoj godini
radna i vozna nadnica plaća. - Podjedno bi trebalo dozvoliti, da svaki može svoju dugovinu sam i lično odraditi.
Kod gradnji cesta najviše stoji radna snaga, što bi gornjim namaknuto bilo, dok bi se građevni materijal nabavljao iz
opć. proračuna, koju svotu i tako pojedine općine osiguravaju.
Tako je pisao "Virovitički hrvatski glasnik" broj 32. dne 7. studenoga 1926. (GmVt - D.S.)
Dragutin Vrbenski, radnik - umjetnik
Jedinstvena se stvar ovih dana događa u kulturnom i društvenom životu Virovitice: skromni stolarski radnik i mali seljak
slavi dvadeset i petu godišnjicu svog umjetničkog rada. I nije ova tvrdnja ni izvještaćena ni pretjerana, ni nategnuta,
nego je sasvim jednostavna konstatacija činjenice.
Jer, Dragutin Vrbenski, član Gradskog amaterskog kazališta, naš sugrađanin, o kome je ovdje riječ, zaista je pravi
radnik, sasvim obični, istinski radnik, isti onakav, kakvih ima na stotine miliona na cijelome svijetu, ...
Ali isto tako lako je dokazati i to, da je "naš Vrbenski" i istinski umjetnik. To dokazuje cijeli njegov život. On ima
nesumnjivo velik prirodni talenat za glumačku umjetnost, talenat, koji su mu uvijek priznali svi, koji su ga gledali na
pozornici, bez obzira na to, kakvu je ulogu igrao: talent za kojega je svatko požalio, što nije imao prilike potpuno se
razviti redovitim putem općeg i stručnog obrazovanja.
Njegovo oduševljenje za umjetnički rad tako je iskreno i snažno, da ga ništa nije moglo pokolebati, Ni materijalne
prilike: surova životna borba u težačkom radu, koji iscrpljuje, ni silne brige oca brojne obitelji, ništa ga nije moglo
svesti na to, da napusti kazališni rad. A ta vjernost umjetnosti karakterizira rođenog umjetnika.
No najviše će o tom reći najkraća bilanca njegova amaterskog rada: preko 1.000 nastua u nekih 150 uloga!
Zasluge Gragutina Vrbenskoga nimalo ne umanjuje činjenica, da nije stekao ni bogatstva ni slave. Baš naprotiv, upravo
to, s obzirom na okolnosti, u kojima je živio, čini ga još simpatičnijim, a njegove zasluge za naš društveno-kulturni
život još većim. I sasvim je pravo što mu se njegov grad i njegova publika odužuju malom, ali značajnom proslavom. Pravo
je, da se i ovakvim svečanim priznanjem nagradi onoga, koji je cijeli život nesebično i bez ikakvih ličnih ambicija
dijelio darove svoga umjetničkog rada. Pravo je da budu nagrađeni oni, koji u svojoj skromnosti to ne očekuju, ali
potpuno zaslužuju.
Nacrt života i rada
Vijugava je životna putanja Dragutina Vrbenskog. Po završetku osnovne škole želio je nastaviti gimnaziju. Nije uspio.
Roditelji nisu imali mogućnosti da ga školuju. Ostao je kod kuće, radio na posjedu s ocem, da bi upoznao život seljaka.
Radio je, ali ga žudnja za znanjem nije napuštala. Iako mlad, odlučio je izučiti zanat. Imao je želju raditi sa
strojevima. Uspio je. Ali sreća rijetko koga na njegovu putu dugo prati. U Tvornici precizne mehanike u Virovitici
radili su isključivo Nijemci, kao visoko kvalificirani radnici. Pogonski stroj bio je na paru. Osim četrnaestogodišnjeg
Dragutina Vrbenskognitko ga nije htio ložiti. Tako je umjesto naučnika postao neplačeni požač... napustio je tvornicu i
skrenuo s puta svojih sanja. Otišao je k jednom stolaru i kod njega izučio zanat.
Mladi pomočnik počeo je djelovati u "Rodoljubu", "Mladosti" i "Hrvatskoj čitaonici". tako je zavolio glumu, pa se već
1928. godine pojavljuje kao sluga u "Roditeljskim neprilikama". Publika ga je toplo pozdravila. zatim se redaju nastupi
i uloge... U "Hasanaginici" 1929, godine istovremeno nastupa u I. činu kao sluga Husein, i u III. činu kao stari svat
Husref. Poslije predstave u Virovitici, slijedila su gostovanja u Zagrebu, Bjelovaru, Podravskoj slatini i Našicama, a
sakupljeni se novac daje kao prilog za gradnju Sokolskog doma, sadašnje zgrade Gradskog amaterskog kazališta.
Godinu dana kasnije 1930. mladi glumac Vrbenski sam režira i inscenira "Dobrog vojnika Švejka", u kojem glumi glavnu
ulogu. Publika ga veoma toplo pozdravlja, a kritika se najpohvalnije izražava. Tu se otkriva njegov talenat za glumu, i
nije slučajno što ga ondašnji intelektualni svijet Virovitice upućje, da se upiše na studije za kazališnu umjetnost,
obećavajući mu stipendiju "Hrvatske čitaonice". Međutim, u ono vrijeme studije nisu bile pristupačne malom čovjeku, bez
obzira na talent, a ni stipendija nije bila dovoljno velika za život u zagrebu.
I tako je od te godine započela njegova glumačka karijera, kako i sam kaže, iako njegov rad natira od 1928. godine.
Nedugo poslije ove predstave Vrbenski odlazi u Novu Gradišku, gdje se zapošljava u Kruljčevoj Tvornici pokućstva. Ovdje
kao član URS-ovih sindikata, zajedno s ostalim naprednim radnicima osniva RKUD "Svjetlost" sa nekoliko sekcija. On
djeluje aktivno u dramskoj. Zaredale su brojne predstave u Gradišci i van nje,... No ni Virovitičani ga ne zaboravljaju.
Na poziv pojedinih društava često dolazi u rodni gra, i nastupa u raznim komadima i raznim ulogama. O tome najbolje
svjedoči nekoliko sačuvanih pisanih zahvala i srebrna doza za cigarete, koju je "Dobrom vojniku Švejku" u spomen za
dobro izvedenu ulogu poklonila "Hrvatska čitaonica".
I zapitamo li ga danas, nakon tolikih godina, što bolje voli, dramu ili komediju, odgovorit će nam da obje vrste jednako
njeguje.... M.B. i M.N.
Tako je pisao "Virovitički list" broj 152. dne 27. XI. 1956. (GmVt - D.S.)
|
