Ekološki programi u školama
|
Ekologija je interdisciplinarna znanost kojom se bave stručnjaci ekolozi. Zaštita okoliša počinje u vlastitom domu, školi i gradu.
|
Vi i okoliš
Šišmiši koji lepršaju okolo u sumrak
nalik su crnim sjenama na sve tamnijem nebu noći, pa nam se čine vrlo neobičnim životinjama. Iako vrlo dobro
lete, oni nisu ptice. Jedini su sisavci koji mogu doista letjeti. Za to su im, naravno, potrebna krila.
Krila su im se razvila od prednjih i stražnjih nogu. Prsti su veoma dugi, a među njima je razapeta kožica (letnica).
Iza prednjih nogu razapeta je koža, koja je pričvršćena sa strane na tijelu sve do stražnjih nogu. Samo je
prvi prst na svakom krilu slobodan, a na kraju nalazi se pandža. Ona im služi da se mogu micati po podlozi
pošto slete da se odmore na stropu tavana ili podruma. Raširena krila vrlo su velika, ali ih šišmiš može
vrlo lijepo sklopiti. Kada idu na spavanje, šišmiši se skupljaju po podrumima ili u starim zgradama kao npr.
u tornjevima crkava. Tada se objese s glavom dolje, držeći se za stropove stražnjim nogama. Tako su se dobro
prilagodili letu da se teško kreću po zemlji. Većina europskih šišmiša je malena. Raspon krila im je često
samo nekoliko centimetara. Neki šišmiši žive i do dvadeset godina.
Mali šišmiši kada lepršaju po večernjem nebu love kukce. Sitnog kukca u letu vrlo
je teško uhvatiti u doba kada je svjetlo dana gotovo nestalo. Šišmiši to mogu. Oni se na poseban način
snalaze u prostoru i pronalaze svoju hranu. Služe se jekom dok lete. Dokle god lete, oglašavaju se krikovima
u tako visokim tonovima koje ne može čuti ljudsko uho. Mnogi ljudi ih se boje i zato ih ubijaju. Pomozimo
šišmišima jer su oni korisne i potpuno bezopasne životinje. U svojim staništima su ugroženi, pa su sve vrste
šišmiša, njih tridesetak, u Hrvatskoj zaštićene prema Zakoni o zaštiti prirode.
Priredila: mr. sc. Jasna
Razlog-Grlica
|
GLOBE (program cjelovito učenje i promatranje za dobrobit okoliša)
