"Gimnazija je proslavila rijetku svečanost. U crtaonici s profesorima, učenicima i školom, oprostio se proferor Trick, da bi se nakon 35 godina neumornog rada u ovoj istoj školi i u toj istoj dvorani za crtanje, vratio svojim razapetim platnima, bojama i kičicama, koje je od mladosti ljubomorno čuvao, da bi, eto, u penziji, i miru, mogao stvarati odavno zamišljena djela.
Prošlo je 35 godina od one tihe jeseni 1920. u kojoj je jednog jutra u zgradu Gimnazije stupio mladi profesor crtanja Stjepan Trick, da preuzme dužnost od svog bivšeg učitelja, starog Rade Gavrilovića. Došao je s diplomom Akademije za likovnu umjetnost, i sa željom da se posveti slikarstvu. Ali život je tražio drugo. … Uvijek s radošću, znanje je prenosio na generacije, koje su se mijenjale. … U malom vrtu koji okružuje kuću profesora Tricka treperi lišće breza… Tu su i dva stara, razgranata bagrema … U vrtu je nekoliko grmova odcvjetalih jorgovana, dosta voćaka i drugog raslinja, te lijep zeleni bor, koji nesmetano uzrasta u vis… Dolje miriše trava u otkosu. Sve to na čovjeka poetički djeluje, tako da je cijela okolina slična ljetnikovcu, u kojem će odsada odmarati i slikati čovjek, koji je 35 godina učio druge,…
Ispred Nastavničkog zbora i učenika s profesorom Trickom oprostio se direktor gimnazije, Vlado Terlecki i Ivan Široki, profesor. Ispred Savjeta za prosvjetu i kulturu i Narodnog odbora općine, predsjednik Savjeta, Stjepan Reder, a ispred kotarskog savjeta za prosvjetu i kulturu, te Narodnog odbora kotara, predsjednik Savjeta, Kamenko Marković. Govornici su istakli neumoran rad profesora Tricka i u znak zahvalnosti predali mu pismena priznanja i nagrade Narodnih odbora. Učenica Vlasta Gregor, oprostila se od svog profesora u ime članova likovne sekcije. Od Općinskog vijeća nastavnika, s profesorom Trickom oprostio se nastavnik Milan Marković, izručivši tom prilikom i dar Općinskog nastavničkog vijeća.
Tim povodom, Likovna sekcija otvorila je u crtaonici izložbu svojih radova pod rukovodstvom najmlađeg sina profesora Tricka, Teodora, koji je početkom ove školske godine preuzeo nastavu crtanja."


 

Upravu virovitičke župe preuzeo je o. Dalmat Škurjanec, rodom iz Središća u Štajerskoj. Gimnaziju je završio u Varaždinu, filozofiju u Pečuhu, a teologiju u Zagrebu.. Za svečenika ga je zaredio đakovački biskup Antun Čolnić (29. svibnja 1772.). Dvije godine bio je učitelj franjevačke filozofije, kao lektor predavao je crkvenu povijest.
 

U okviru momčadskog šahovskog prvenstva NR Hrvatske, Šahovsko društvo iz Virovitice postiglo je veliki uspjeh pobjedivši u Križevcima jako šahovsko društvo "Kalnik" sa 5:3, kao i šahovsko društvo iz Sesvetskog Kraljevca sa 7:1. Za Šahovsko društvo Virovitica igrali su: Tarle Branko, Seits Vuko, Maroje Hrvoje, Mesarov Ivica, Prpić Franjo, Markotić Branko, Sauer Milan, Sekulić Drago i Cimerman Mihajlo.
 

U Virovitici su održani naknadni izbori, na kojima je pravaša Miju Tkalčića pobijedio dr. Franjo Spevec, sveučilišni profesor iz Zagreba.