Pred sudom u Čazmi trebali su se pojaviti optuženi donjobukovački seljaci, koji su oružjem napali pavlinski samostan sv. Benedikta u Bakvi (danas Šp. Bukovica). Ali se ni jedan od njih nije odazvao pozivu na sud pa je zastupnik pavlina Benedikt iz Ivanića zatražio da se svi "svetogrdnici" odmah osude "in contumatiam" - u odsutnosti. Ovaj zahtjev lektor Ivan nije prihvatio, jer po pravnim propisima presuda u odsutnosti donosi se poslije treće ogluhe na poziv suda.
 

U Virovitici je prije 135 godina izbio veliki požar "koji je u sedam ulica spalio 856 zgrada pa je bez krova nad glavom ostalo 450 obitelji. Vatra se porodila u ulici Ljubljana, gdje su se djeca igrala u nekom sjeniku. Požar se rasprostranio toliko užasnom brzinom, da se vatri na put stati nije moglo ni onda, kada spasujuća sredstva nebi bila tako kukavna kao što jesu. U koliko se do sada nesreća može sagledati šteta je izvanredno velika i to tim teža, što je samo neznatan dio pogorelaca bio osiguran. Posve su izgorile ulice Suvara i Ljubljana. Grad se djelomično srušio, pa treba zahvaliti samo izvrsnom načinu kojim je građen da nije danas razvalina: uostalom gori u njemu još i ovaj čas. Nadalje su posve izgorjeli: stan ravnatelja vlastelinstva Hockera, pa stara škola i cijela ulica u kojoj je škola bila. Svega skupa izgorjelo je od prilike 400 kuća, dakle više nego polovica trgovišta. Ne da se opisati nevolja, koja sada u Virovitici vlada. Nesreća je najviše zadesila poljodijelce, jer su većinom bili na poslu u vinogradu. Kada su se vratili iz vinograda nisu više mogli ni ući u ulice gdje su stajale njihove kuće".(izvještaj iz osječkog lista "Die Drau")

O požaru u Virovitici telegramom je obavještena Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu i zatražena je pomoć od 7000 forinti. Pod predsjedavanjem kotarskog suca Dragutina Gvozdenovića formiran je Opskrbni odbor virovitičkih pogorjelaca kojemu kraljevska vlada šalje 23.000 forinti. Prilog od 3000 forinti iz osobnog vlasništva šalje i car Franjo Josip. No, još uvijek su nedostajala znatna sredstva, pa Kraljevska zemaljska vlada izdaje naredbu kojom obavezuje sve županije i gradske municipije da na svom području organiziraju prikupljanje novca i proizvoda za virovitičane. Od Zemaljske vlade Opskrbni je odbor ishodio oprost od kuluka i obavezu za sve posjednike zaprega da pomognu u dovozu građe i potrebnog materijala, s područja virovitičkog i vočinskog kotara. da bi se što bolje pomoglo pogorjelcima u gradu je osnovana d.d. Virovitička štedionica, koja posuđuje novac za izgradnju kuća. Da se pomogne virovitičanima organizirane su i priredbe od kojih je prihod išao u korist pogorjelaca. Pravnik Žiga Herrenhaiser, rodom iz stradalog grada, organizirao je 6. svibnja 1871. koncert na kojemu je nastupio osmogodišnji Franjo Kremža, kasnije poznati violinist. Na koncertu je prikupljeno 200 forinti. U Zagrebu je u Hrvatskom narodnom kazalištu 7. svibnja 1871. održana svećana predstava za pogorjele Virovitičane, na kojoj je pročitana pjesma Augusta Šenoe "Za Virovitičane 1971."

Ukupno je sakupljeno 56.100 forinti. Zajam je tražilo 235 stradalih porodica, a odobren je za 130 stradalih. Rok vraćanja bio je proporcionalan iznosu zajma uz kamatu od 5%. Najteže su prošli oni građani kojima je imovina u potpunosti stradala, a druge nisu imali, kako bi ju mogli uknjižiti na ime zajma. Zaslugom Adolfa Reumana u gradu je 1872. godine osnovana "Virovitička štediona" s glavnicom od 6000 forinti. Virovitici je bilo potrebno oko 30 godina da se oporavi od ovog požara.