CRTICE IZ POVIJESTI KAZALIŠTA VIROVITICA
Na kraju ovoga serijala u kome je
zabilježen tek manji dio onoga što čini povijest virovitičke
kazališne kuće koja ove godine obilježava 60. godišnjicu svoga
profesionalnog rada, riječ-dvije i o nama koji sjedimo izvan dosega
reflektora, ali činimo bitan dio teatra jer u teoriji je zapisano da
«bez obzira na to kada i gdje nastaje, tko su njeni začetnici te
izvođači i što joj služi predloškom, predstava se u potpunosti
jedino može ostvariti sudjelovanjem gledatelja – publike». S
publikom virovitičko kazalište nikada nije imalo problema. Još iz
partizanskog razdoblja zabilježeno je da je «zahvalna publika u
siromašnim i popaljenim selima u blizini neprijateljskih uporišta
oduševljeno pozdravljala glumce-partizane koji su danju putovali
naoružani puškama i šmajserima, a već navečer bi u nekoj većoj
prostoriji seoske kuće, ili u dvorištu gdje je najčešće štagalj
služio kao pozornica, izvodili predstavu». Sredinom pedesetih u
lokalnom listu čitamo i kako se, zajedno s kazalištem, razvijala i
mijenjala i publika: «Dok su prije uglavnom težili za komedijama
danas gotovo jednako primaju i dramske predstave. Osim toga ista ona
publika koja je ranije bila bez jednog prosječnog kriterija, danas
iznosi svoje primjedbe i kritičke osvrte, kao na pojedina tumačenja,
tako i na samo djelo i uopće na repertoar kazališta». Prilikom
određivanja repertoara, i nekada i danas, pazilo se na ukus
gledatelja. Još 1955. godine, o desetoj obljetnici rada, o tome je
zapisano: «Ansambl je uočio da današnju našu publiku treba voditi,
što znači i odgajati, a ne se za njom povoditi. Istina, ponekad su
učinjeni ustupci radi razonode. No ti ustupci nikada nisu bili ispod
prosjeka, nikada nisu bili kič ili razonoda po svaku cijenu».
Jedan od
putova kojima se u virovitičkom kazalištu već desetljećima stvara
publika je i igranje predstava za djecu predškolskog i školskog
uzrasta. Do završetka srednjoškolskog školovanja u Virovitici
najmlađa publika ima mogućnost vidjeti tridesetak predstava što je
za osamnaestogodišnjaka doista lijepa brojka koja jamči da će taj
mladi čovjek zadržati svoje mjesto u dvorani.
Tradicija igranja predstava za djecu u ovom kazalištu je duga.
Takozvano Pionirsko kazalište u Virovitici je počelo s radom 1956.
godine. Nastalo je tako što su se dotadašnje glumačke sekcije,
uglavnom kazališta lutaka, 1. i 2. osmogodišnje škole udružile i uz
pomoć kazališnih profesionalaca pripremale predstave za djecu.
Predstave za djecu danas su u Kazalištu Virovitica jednako značajne
kao i one što se pripremaju za «odraslu» publiku. To pokazuje i
podatak da su od šest sezonskih premijera, tri dječje predstave. Pri
izboru djela koja će biti postavljena vodi se računa o tome da to ne
budu predstave koje će podcjenjivati djecu te da, kao i predstave za
odrasle, budu u trendu događanja na svjetskim pozornicama.
Zahvaljujući takvom promišljanju kazališta za djecu Kazalište
Virovitica posljednjih godina redovito je pozivano na festivale
dječjih kazališta gdje dobiva sjajne kritike i nagrade. Kazalište je
i član Assiteja, Međunarodne organizacije dječjih kazališta, a
posebno priznanje je i to što je od 2001. godine ravnatelj Kazališta
Virovitica Miran Hajoš predsjednik hrvatskog Assiteja.
Slavica Bakić
|