CRTICE IZ POVIJESTI KAZALIŠTA VIROVITICA

       Na kraju ovoga serijala u kome je zabilježen tek manji dio onoga što čini povijest virovitičke kazališne kuće koja ove godine obilježava 60. godišnjicu svoga profesionalnog rada, riječ-dvije i o nama koji sjedimo izvan dosega reflektora, ali činimo bitan dio teatra jer u teoriji je zapisano da «bez obzira na to kada i gdje nastaje, tko su njeni začetnici te izvođači i što joj služi predloškom, predstava se u potpunosti jedino može ostvariti sudjelovanjem gledatelja – publike». S publikom virovitičko kazalište nikada nije imalo problema. Još iz partizanskog razdoblja zabilježeno je da je «zahvalna publika u siromašnim i popaljenim selima u blizini neprijateljskih uporišta oduševljeno pozdravljala glumce-partizane koji su danju putovali naoružani puškama i šmajserima, a već navečer bi u nekoj većoj prostoriji seoske kuće, ili u dvorištu gdje je najčešće štagalj služio kao pozornica, izvodili predstavu». Sredinom pedesetih u lokalnom listu čitamo i kako se, zajedno s kazalištem, razvijala i mijenjala i publika: «Dok su prije uglavnom težili za komedijama danas gotovo jednako primaju i dramske predstave. Osim toga ista ona publika koja je ranije bila bez jednog prosječnog kriterija, danas iznosi svoje primjedbe i kritičke osvrte, kao na pojedina tumačenja, tako i na samo djelo i uopće na repertoar kazališta». Prilikom određivanja repertoara, i nekada i danas, pazilo se na ukus gledatelja. Još 1955. godine, o desetoj obljetnici rada, o tome je zapisano: «Ansambl je uočio da današnju našu publiku treba voditi, što znači i odgajati, a ne se za njom povoditi. Istina, ponekad su učinjeni ustupci radi razonode. No ti ustupci nikada nisu bili ispod prosjeka, nikada nisu bili kič ili razonoda po svaku cijenu».

       Jedan od putova kojima se u virovitičkom kazalištu već desetljećima stvara publika je i igranje predstava za djecu predškolskog i školskog uzrasta. Do završetka srednjoškolskog školovanja u Virovitici najmlađa publika ima mogućnost vidjeti tridesetak predstava što je za osamnaestogodišnjaka doista lijepa brojka koja jamči da će taj mladi čovjek zadržati svoje mjesto u dvorani.
Tradicija igranja predstava za djecu u ovom kazalištu je duga. Takozvano Pionirsko kazalište u Virovitici je počelo s radom 1956. godine. Nastalo je tako što su se dotadašnje glumačke sekcije, uglavnom kazališta lutaka, 1. i 2. osmogodišnje škole udružile i uz pomoć kazališnih profesionalaca pripremale predstave za djecu. Predstave za djecu danas su u Kazalištu Virovitica jednako značajne kao i one što se pripremaju za «odraslu» publiku. To pokazuje i podatak da su od šest sezonskih premijera, tri dječje predstave. Pri izboru djela koja će biti postavljena vodi se računa o tome da to ne budu predstave koje će podcjenjivati djecu te da, kao i predstave za odrasle, budu u trendu događanja na svjetskim pozornicama. Zahvaljujući takvom promišljanju kazališta za djecu Kazalište Virovitica posljednjih godina redovito je pozivano na festivale dječjih kazališta gdje dobiva sjajne kritike i nagrade. Kazalište je i član Assiteja, Međunarodne organizacije dječjih kazališta, a posebno priznanje je i to što je od 2001. godine ravnatelj Kazališta Virovitica Miran Hajoš predsjednik hrvatskog Assiteja.