Liečnički cienik.

       U prošlom broju "Virovitičana" čitao sam da su naša gg. liečnici, naredbom ili dozvolom visoke vlade povisili svoj cienik i to tako da od sada siromah nesmije biti bolestan, ili si nesmije na nikoji način priuštiti liečnika, jerbo ga kraj najbolje volje nije u stanju plačati. Ovakov cienik, kako su nam ga gospoda liečnici objavili, mogao bi vriediti u velegradu gdje ima gospode ali u Virovitici, gdje živi sama paurija i bokčija to je ipak prečerano.
       Mnogi od naših ljudi znajući da mora platiti 6 kruna u noći ćekati će liećnika do jutra a tada može biti već prekasno, jedan mogućew i veoma vriedan čovjeći život može ugasnuti, jer u naših liečnika, kao da ponestaje ovoga što se zove - čovječnost.
       Imali smo u Virovitici izvrstnog liečnika pok. dra. Matića, taj je imao vlastita kola, te zaredao vrlo često od bolesnika do blesnika i tražio od nas taje uvjek samo - 1 krunicu. Istina sada je sve skuplje pa dozvoljava čovjek, da ciena nešto poskoči pa makar to bilo za duplo, ali od krune na 3 i 6 povisiti, to je neka mi gg. liečnici ne zamjere, odviše - velegradski.
       Novi cienik naših liečnika vrlo je narod uzbunio, a najpaće ona stavka " o nemarnim dužnicima mi ćemo se obavjesćivati". Ako čovjek dakle neće moći da odmah plati - poslie može i umrti pa neče nitko k njemu doći. - To je u istinu malo odviše.
       Danas u XX. vieku zakon brani nadriliečničtvo, to je dobro, ali pitanje što da narod radi, kad nema tolike svote što ju traži novi liečnički cienik.
       Za nas jošte kako tako u Virovitici, ali jao si ga našim seljanima, jer čujte ako oboli jedan na pr. u Lukaču: on mora u prvom redu u danu platiti: pristojba za posjet 3, kilometrina 5, za kola 4, danguba 4 dakle ukupno 16 kruna za jedan posjet a u noći duplo. Kažite mi sada, koj je naš ratar to u stanju plaćati?
       Narod neima ništa protiv toga ako gospoda za razne konsilije i slično dobro računaju. Ili recimo za popravak zuba - ta narod i ono što ima zubi netreba, jer neima šta - grizti. Ali za pomoć u slučaju nužde, tako računati nije ljudski. Lahko je vladi naredbe izdavati, ali težko narodu to plačati.
       Vrlo je utješljivo, da ovaj novi liečnički cienik nije podpisao naš dragi stari doktor gosp. Vendelin Kovažek, što je znak da ga on ne odobrava. Zato mi svi skupa iz dna duše molimo dragoga Boga, da ga tako dugo poživi, dok nam se ne rodi drugi dr. Matić i Kovažek koji su imali za narod - ljubavi i srca!

Stari građanin.

Tako je pisao "Virovitičan" broj 3. dne 29. siječnja 1911. ( Gm Vt - D.S.)


Planinarske vijesti.

Za procvat našega planinarstva.
       Ponos naš, bogata Slavonija, plodna u svojim ravnicama zlatnim klasjem, na svakih 10 kilomatera pruža nam po koju manju gorsku kosu, slikovitu, nježnu, punu zdravoga zraka i slikovitog zelenila. Nije svagdje Jankovac, ali lijepe prirode bez prigovora lako je nači počam od Vukosavljevice pa sve do Velikog Grđevca, počam od Milanovca pa do Bastaja. Samo kad bi tko htio da se sjeti, da se i u tim predjelima mogu ljepi i ugodni izleti prirediti.
       Ti izleti pa i ponešto teži i naporniji spadaju u takozvanu turistiku niže vrstwe, ali oni su određeni za trajanje od jednoga dana, mogu da posluže širokim masama, jeftini su, a k tomu bez prigovora, jer priroda je svagdje ljepa i bezgrešna. Turistika srednje vrste ne može se kod nas gajiti, već ako je želimo da stavimo sebi za cilj, to moramo već da putujemo u udaljene krajeve, u lijepu Sloveniju i Likzu, koji predjeli posjeduju osim toga pojedine uspone, koji važe kao vrlo teški i spadaju u turistiku višega reda.
       Članovi našega "Papuka" njih nekoliko na broj ponosni su, što se mogu pohvaliti, da su primirišali zraka sa visokoga Triglava, te tako položili uspješno ispit sa dokazom, da i Slavonac može bi ti dobar planinar. Lijepi doživljaji sa tih izleta očeličili su ih i naveli na odluku da sa započetim radom ne prestanu već da marno skupljaju daljnje drugiove i družice za buduće lijepe izlete.
       U cilju propagande zamolili su profesora g. Stahuljaka iz Zagreba da im održi predavanje o planinarstvu i Plitvičkim jezerima. I on je to učinio prošle nedjelje u dupkom punom Danica-kinu pred masom zadovoljnih slušatelja, koji su ga nagradili burnim pljeskom. Propaganda je uspjela a kako planinarstvo danas važnije nego li ikada prije, sigurno je da će i upisi u naše planinarsko društvo "Papuk" biti mnogo življe, a rad društva opsežniji. Predavač nam je prikazao vanredno lijepe predjele naše domovine.
       Na veselici u večer u društvenim prostorijama, koja je bila vrlo animirana, progovorio je ponovo g. Stahuljak, sada sam o sebi i o svojoj porodici kao planinarima, što je bilo sa strane planinara pogotovo simpatično pozdravljeno. Sva ta nastojanja naših planinara pozdravljamo sa željom i nadom, da će biti okrunjena uspjehom. Ing.S.

Tako je pisao "Virovitički hrvatski glčasnik" broj 3 dne 12. siječnja 1930. (GmVt- D.S.)


Domaće vijesti.

Poledica po gradu Virovitici.
       Već par dana po našim Zfaltnim pločnicima poledica je takova, da čovjek pod opasnosti vlastitog života nemože prolaziti ulicom. neki dan je jedno djete u zrinjskoj ulici upalo i slomilo si ruku. Da se to događa nije ni čudo, jer vlasnici nemare da pred svojim kućama za ranog jutra, kad je poledica, asfalt posuju piljevinom, pijeskom ili pepelom, vlast ih na to ne prisiljava.
       Naše redarstvo trebalo bi u ovom predmetu izdadu shodnu i energičnu odredbu, jer prijeti opasnost životu.

Tako je pisao "Virovitički hrvatski glasnik" broj 3 dne 12. siječnja 1930. (GmVt - D.S.)