Božićni običaji u Virovitici.

       "Gotovo svaka veća svetkovina ili događaj vezana je kod našega naroda uz razne običaje. Ti su običaji u pojedinim dijelovima naše domovine danas više ili manje sačuvani još samo na selima. U manjim gradovima drže ih još samo stariji ljudi, dok ih modernizirana mlađarija potpuno napušta. I u našem gradu održavali su se još pred prvi svjetski rat ti običaji u priličnoj mjeri.

       Naročito su interesantni božićni običaji, koji su se držali u kućama naših ratara, gdje su se još i do danas neki sačuvali. Pokušat ću iznijeti neke od ovih običaja, kako sam ih vidio u mome očinskom domu za života moje pok. bake, koja je sve do svoje smrti strogo pazila, da se ti lijepi i simbolični običaji ne zatru. - Pravo božićno raspoloženje u kući počelo je daleko prije Božića. Kod nas djece već odonda, kad su roditelji kupili bor. Pripreme i užurbanost dosegle su svoj vrhunac u zadnjem tjednu pred Božić. Sam Badnji dan smatrao se već kao svetac i svi su poslovi do toga dana bili posvršavani u kući, kao i izvan nje. Dan prije Badnjaka otsjećena je božićnom puranu glava na panju divalku i mi smo djeca dobili svaki po koje lijepo puranovo pero. Badnja svečanost u kući počela je rano. Nakon što je otac namirio blago u staji, a domažica živad i svinje, svi su ukućani morali biti kod kuće. Božićni bor djeca su okitila već na Badnjak poslije podne. Uz nešto kuglica, bor je bio okićen licitarskim trešnjama, jabukama, zvijezdama, anđelima, pozlaćenim orasima, repaticama, te kockama šećera, zavitim u raznobojni papir. Škrtiji ljudi stavljali su u papir kriške bijelog lika, kako ne bi djeca još prije Nove godine pojela šećer sa bora. Sav bor ispleli bi zlatnim žicama. Majka je prostrla stol velikim bijelim stoljnjakom od domaćeg platna, pod koji je metnula nešto sijena i srebrni krupni novac. Vjeruje se naime, ako novac bude preko Božića na stolu, da će ga biti dosta u kući preko cijele godine. Na uglu stola postavljen je lonac sa žitom, kukuruzom, lješnjacima i orasima, u koji je bila utaknuta velika lojena svijeća, koja je gorila za vrijeme cijele večere. Prije nego što je započela večera, otac je otišao po slamu, koju je već prijepripravio u sjeniku. Sa zavežljajem slame ušao je otac u kuću i stao pred sobna vrata, pozdravivši ukućane sa: "Hvaljen Isus!", našto su mu svi odzdravili, a baka tronutim glasom i suznim očima po tri puta zapitala: "Što nam nosiš? Otac je svaki puta odgovorio:"Tri tala (dijela) žita i jedan tal sleme, zdravlja, veselja i mira Božjega", nakon toga ušao je otac u sobu, razvezao uže i slamu razasuo u jedan kut sobe, a uže postavio pod stol. To uže za vrijeme tri dana Božića domaćica iznosi na dvorište, načini od njega krug i tu posipa kukuruz za živad, da ova bolje nosi jaja. Prije samog blagovanja domaćica je ponudila svima medene rakije i krišku bijelog luka umočenog u med. I mi djeca morali smo pojesti ovaj luk proti svoje volje, jer da on čuva preko cijele godine od žgaravice. Sama badnja večera sastojala se od strogo posnih jela. Uz ribu, pečenu na ulju, na stolu se našao krupni kuhani grah, pripravljen uljem i lukom na salatu, zatim pečena bundeva, kod nas zvana "misirka", i poljeuša. To je jedna vrst kolača, koja se mijesi od brašna i vode, a kad je pečena, pofuri se vrelom vodom i posuje makom. Prije večere svi su ukućani na glas izmolili "oče naš". Za vrijeme same večere vlada kod stola, najveća ozbiljnost. Čim večera prođe, ugasi se svijeća i pali drugo svjetlo. Domaćica naročito pazi, da li dim, nakon što je svijeća ugašena, ide ravno u zrak ili na stranu. Ako ide ravno gore, to je dobar znak za iduću godinu, jer će svi ukućani ostati u toj godini živi i zdravi. Ako pak dim ide na stranu, to će umrijeti onaj od ukućana, koji se nalaze za stolom, prema kojemu je pošao dim. Poslije večere stari i mladi polegnu se na božićnu slamu. Do ponoćke, na koju polazi iz kuće sve što je zdravo i što može hodati, ukućani prićaju razne uspomene i pomalo pijuckaju, dok se djeca igraju s lješnjacima, pogađajući jedno drugome par ili nepar. Poslije ponoćke domaćin prvi dolazi kući i čestita domaćici "Sretan Božić" odlazi tada u staju i hrani svoje blago, da bude preko cijele godine debelo. Zatim dolaze i znanci. Domaćica ih počašćuje vinom, pečenim kobasicama, krvavicama, hladetinom i kolačima. Na prvi dana Božića već rano u jutro zaredali su se čestitari. Svaka domaćica sa zebnjom očekuje prvu osobu koja će ući u kuću. Žensko čeljade nije poželjno, jer ono donosi nesreću. Radi toga je domaćica već dan prije naručila čestitara iz susjedstva. čestitar, čim uđe u kuću, čestita Božić ovim riječima: "Čestitam Vama svima sretan Božić Bog Vam dao ždrebića, telića, prašćića, guščića, pačića, purića i pilića i sve drugo, što si od Boga želite a najviše zdravlja i veselja". Ako je čestitar odrasla osoba, nudi se tada rakijom ako je dječak, tad mu domaćica daje običnu jabuku i nešto sitnog novca. Tada domaćica daje čestitaru stolac, da na njemu prosjedi par časaka. Za to vrijeme isti mora biti potpuno miran jer u protivnom slučaju ne će se slijedeće godine živad dobro leči. niti će kvočke dobro sjediti na jajima. Za vrijeme prvog ili drugog dana Božića dolaze susjedi i rođaci međusobno jedan drugome da čestitaju Božić. Na treći Dan Božića drži se kod nas "šibarevo". Mladići ili mladi ljudin odrežu velike šibe i dolaze rano u kuću, te šibaju sve ukućane, a najradije one, koje zateknu u krevetu: pjevajući pritom "Narodio se kralj nebeski, na tom mladom ljetu veselimo se". Šibanje je uspomena na nevinu dječicu koju je pogubio Herod, kod nas ima to znamenovanje, da će svi oni, koji su dobili šibe, biti kroz cijelu godinu hitri i marljivi u poslu. - Na taj dan iznosi se slama iz kuće. Domaćin uzima struk slame, te odlazi u vrt ili voćnjak i tamo meće među rašlje svake voćke po nekoliko slamki, kako bi voće bolje urodilo. Na "Šibarevo" ili treći dan Božića naši stari nijesu nikada radili, a naši seljaci i danas smatraju taj dan kao svetac.

       Danas nažalost naš svijet, pa i onaj u seljačkim kućama, više nikako ili veoma slabo obdržaje ove stare božićne obićaje. A ipak uz sve praznovjerje i ceremonije ti su obićaji bili lijepi. Oni su nam u duši dočaravali mistiku velikog i svjetlog praznika Kristovog rođenja u sasvim drugoj slici, nego danas. Svi mi, mali i veliki, bili smo tada nekuda mnogo bolji, mekši i osječajniji, nego danas, kad Božić poznamo samo zbog obilnog jela i pića. Za nas, koji smo bili sudionici proslave božićnih blagdana po starim navadama i danas Božić imade neko drugo značenje. On nas podsjeća na sretne i vesele dane naše mladosti. On nam ujedno obnavljka stare i drage uspomene, koje su u našim srcima ostavile neizbrisivi trag."

U "Hrvatskom tjedniku" br. 51-52. od 24. prosinca 1940. objavljene su ove uspomene na božićne običaje u našem gradu nepoznatog Virovitičana.