Pred novom premijerom

       Premijerom komedije "Ženimo se …" virovitička publika će se upoznati dramskim djelom savremenog austrijskog komediografa Hansa Schuberta. Ona je ujedno prbvo djelo jednog austrijskog dramskog pisca, koje se igra na sceni virovitičkog kazališta.

       Hans Schubert, rodom Bečanin, pripada srednjoj generaciji savremenih austrijskih pisaca. U početku njegovoga životnoga puta nije mu književnost bila glavno zanimanje, on se je bavio njome uzgred, koliko mu je to dopuštalo njegovo građansko zanimanje. No poslije rata Schubert se posvetio pozivu dramatičara. Za Hitlerova režima, morao je zbog svog antifašističkog stava, emigrirati. Danas živi ponovo u Beču, piše djela koja se s velikim uspjehom prikazuju na mnogim austrijskim pozornicama.       Komedija "Ženimo se …" kako joj je dan kod nas naziv, ili u originalu "Warum nicht heiraten, meine Herren?!", ubraja se među najnovija Schubertova ostvarenja.

       Za iznošenje svoje autorske zamisli na scenu, on izabire pet nosilaca radnji. U središtu zbivanja nalazi se lijepa i radina Helena, vlasnica modnog salona, koju je autor okružio sa tri razna tipa muškaraca. To su dugogodišnji Helenin prijatelj, ambiciozni slikar Richard, koji teži za udobnim životom i velikom karijerom, zatim bogati tvorničar, koji nastoji pronaći kompromis između svojih "kartona i ljepenke" i svojoj ljubavi prema Heleni, te konačno Helenin pomoćnik Paul, koji se neusuđuje ni sudjelovati u takmičenju za naklonost svoje poslodavke. Njima se kao peta pridružuje Helenina gazdarica Ana, na usta kroz koja pisac pušta progovarati bečki pučki humor.

       Ove svoje likove povezao je Schzbert sa scenom, koja je već u bezbroj varijanata iznošena na pozornicu. Ženiti se (zašto se zalažu naročito predstavnici ženskog spola) ili ne ženiti se ( što često zagovaraju njihovi muški partneri). Schubertova varijanta međutim zaista je nova i originalna te osvaja svojom svježinom i neposrednošću. Napisavši svoju komediju bez većih literarnih pretenzija i ne težeći za naročitim scenskim efektima, dao je austrijskoj komediografiji djelo, koje se, upravo radi svoje jednostavnosti i zabavnosti, rado i lako gleda, a njegova je zasluga što je pritom uspio, da na duhovit način, bez mnogo filozofiranja i psihologiziranja ispriča mnogu istinu o svojim građanima i suvremenicima.

       Ulogu Helene u izvedbi virovitičkog kazališta igra Branka Gregurić, Richarada - Ivan Šuprna, Paula - Stjepan Reder, Roberta - Tomislav Terzić, Anu - Vesna Marušić. S.R.

Tako je pisao "Virovitički list" broj 106. dne 17. XVII. 1955. (GmVt - D.S.)



Isus Krist kao učitelj i filozof

       "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe". Ovom uzvišenom idejom prvi je usrečio čovječanstvo najveći učitelj i pedagog svih vremena - Isus Krist. U toj jedinoj rečenici sadržano je više, nego u najdebljim knjižurinama današnjeg vijeka. Ta jedina rečenica pokazala je čovječanstvu put, kojim se ima kretati, te i danas, nakon dvije hiljade godina, sadržaje u sebi najuzvišeniju misao, što je igda pala iz ustiju najvećih velikana svih vremena. Kršćanski svijet štuje i slavi Isusa Krista kao jedan od najvećih svojih ideala - kao svoga Boga. Ali čuvstvo istine i pravednosti, što ju svaki čovjek već od naravi u sebi krije, traži, da i svaki nekršćanin štuje Isusa Krista ako ne kao svoga Boga, a ono bar kao čovjeka, koji je prvi dao ljudskom rodu najplemenitije i najuzvišenije ideje.

       Isusov porod, njegov život i njegova smrt krije u sebi neizcrpivo blago poezije, te se ne sjećamo, da smo ikada igdje našli toliko najčišće poezije kao u spomenutim mementima Spasiteljeva života.

       Ovih dana slavi sav kršćanski svijet narođenje Isusovo - najljepšu svoju svetkovinu Božić. Bog , svemogući gospodar, dolazi na svijet u najvećoj skromnosti i siromaštvu da spasi ljudstvo! Može li biti uzvišenije poezije od ove? Zato se toj svetkovini raduju i odrasli i djeca više nego ikojoj drugoj, a zato su i kršćani u svom oduševljenju od vajkada nastojali, da taj uzvišeni događaj i vidljivim načinom sebi predoće. Božićno drvce, betlehemska štalica, božićni darovi, sve su to prekrasni simboli, kojih značenje upućuje ljude na poniznost, dobročinstvo, jednakost itd. Svi ti dakle vidljivi znakovi jesu izraz najplemenitijih ideja uzvišene nauke Isusove. Ali na žalost ta plemenita načela najvećeg filozofa, koja bi jedina bila podobna pribaviti čovječanstvu toli potreban mir, sreću i zadovoljstvo, nisu još u potpunoj mjeri prodrla u srca ljudskoga roda, jer još i danas slavi u mnogo slučajeva laž, pretvaranje, oholost, i bahatost svoje slavje. Ljudsko društvo još i danas s nekom nasladom slijedi nauke krivih proroka, još i danas cvatu sredovječne stališke razlike unatoč Spasiteljevoj nauci, da smo svi pred Bogom jednaki. Tu golemu manu opažamo i u našem užem ljudskomu društvu u našoj Virovitici. - U oči ove velebne svečanosti - Božića - mislimo, mislimo da ćemo najdostojnije ispuniti svoju dužnost, ako to naše društvo sjetimo uzvišenih načela našega velikog učitelja Isusa. I ako usesimo svoj život prema tim načelima, nestati će među nama stališke razlike, laž i zloba ne će slaviti pobjedu već istina i pravo, a mi ćemo biti sredtni i zadovoljni. Sreća i zadovoljstvo su pako najveća dobra, što ih čovjek može polučiti na ovome svijetu. Daj bože da i naše ljusko društvo s novom godinom 1906. stom ta dobra poluči. U to ime kličemo svima: "Sretan Božić!" "Sretnu i veselu Novu godinu!"

Tako je pisao "Virovitički zavičaj" broj 24. dne 24. prosinca 1905. (GmVt - D.S.)