HPD "Rodoljub" proslavio 75-godišnjicu osnutka i djelovanja. Poslije dočeka delegata i gostiju na željezničkoj stanici, prvi dan održana je u Domu kulture svečana jubilarna skupština, koju je otvorio predsjednik društva dr. Zvonko Gluhak. Pokrovitelj proslave bio je Viktora Car-Emina, a došao je kompozitor Jakova Gotovca koji je dirigirao zborom kod izvođenja kompozicije "Orlov let", koju je posvetio 75 godišnjici "Rodoljuba". Drugi dan Gradska glazba prošla je gradom svirajući budnicu. Do podne je u Domu kulture održana pjevačka smotra društava: "Papuk" iz Pakraca, "Koprivnica" i "Mihovil Pavlek Miškina" iz Koprivnice, "Golub" iz Bjelovara i naš "Rodoljub". Nakon pjevačke smotre pred kućom jednog od starih članova "Rodoljuba" Ivana Plevnika otkrivena je spomen ploča, podignuta na spomen osnivačima i najistaknutijim članovima.
 

Održana je osnivačka skupština rukometnog podsaveza Virovitica. U podsavezu su se takmičile ekipe iz Virovitice, Bjelovara, Daruvara, Pakraca i Suhopolja. Članovi užeg odbora podsaveza bili su: Bendak, Hakenberg, Sokele, Dr. Savin, Dr. Gluhak. Prvenstvo za muške i ženske ekipe otpočelo je 9. listopada.
 

Komorski inspektorat u Osijeku dozvoljava Franjevcima u Virovitici podići ciglanu za potrebe gradnje novog samostana i crkve.
 

Položen je kamen temeljac za Tvornicu šećera u Virovitici.
 

Kralj Matija Korvin izdaje listinu kojom potvrđuje da su virovitički župani Nikola i Jakob Banić. Ujedno opominje predstavnike županije, da će biti kažnjeni s tri zlatne marke globe ne budu li se pridržavali starih običaja o sazivanju skupštine u Virovitici, središtu županije.
 

Luka Sekelj piše pismo Ivanu Kaštelanoviću o prilikama u Virovitici. Nakon neuspjeha Katzianerova pohoda u Slavoniju 1537. godine Turci su počeli sve više pustošiti područje Virovitičke županije. Život u tom kraju postao je nesiguran pa Sekelj moli Kaštelanovića i Gyulaya da njihovi vojnici ostanu u Virovitici i tako zaštite kmetove kako bi mogli obrati vinograde i obaviti ostale poljoprivredne radove. To znači da su turski martolozi već i oko Virovitice napadali nezaštićene ljude koje su susretali izvan utvrda. Inače Viroviticu i ostale utvrde u Podravini brane pretežno male vlastelinske čete. da su ove vojne snage bile male svjedoči i žalba banova P. Keglevića i T. Nadasdya da za obranu čitavoga područja između Drave i Save od Virovitice do Kraljeve Velike imaju samo 400 vojnika.
 

Nakon smrti Josipa Pejačevića, virovitičko imanje pripalo je njegovom rođaku Josipu Pejačeviću - Našičkom. Njegovom umješnošću virovitičko imanje spašeno je od propasti. Kopanjem kanala osušio je močvaru Rogovac, uredio vrtove i ribnjake, sadio vinograde i šljivike.