Virovitičko kazalište proslavilo je 10-godišnjicu rada
70 premijera, 550 predstava sa 750.000 gledalaca - rezultata je njegova djelovanja

       U subotu 12. listopada navečer Gradsko narodno kazalište proslavilo je 10-godišnjicu osnutka i svoga uspješnog djelovanja. Proslava je otvorena referatom Ing. Đure Puhovskog, kazališnog redatelja i premijerom Dr. Miroslava Feldmana - "U pozadini". Pored velikog broja uzvanika, predstavnika narodne vlasti političkih i drugih masovnih organizacija, te predstavnika radnih kolektiva i ostalih građana, svečanosti su prisustvovali i autor drame Virovitičan Dr. Miroslav Feldman, tajnik Saveza amaterskih kazališta Hrvatske Ivan Mikulić i drugi.

       Ovom svečanosti proslavljeno je ujedno i otvaranje preuređenog kazališta, koje je renoviranjem dobilo savremeniju dvoranu s modernim sjedištima sa nešto većom pozornicom,, foajeom i drugim prostorijama. Za preuređenje kazališta velike zasluge ima kolektiv DIP-a, koji je sa svojim direktorom , Antunom Bendakom, uložio zaista mnogo truda za uljepšavanje našeg kazališta. Mnoge radove stručni radnici kolektiva izvodili su dobrovoljno i preko radnog vremena. Istovremeno potrebno je istaći i razumijevanje direktora Gradskog građevnog poduzeća "Rad", Mate Brkljačića, i tehničkog rukovodioca Rudolfa Vadle. Svi su oni nastojali, da uz minimalne troškove, skromnim sredstvima, od dotadašnjeg Doma kulture izgrade kazalište, koje će dostojno reprezentatirati kazališni ansambl i zadovoljiti potrebe virovitičke publike u kulturnom iživljavanju ove grane umjetnosti. Temelji virovitičkom kazalištu udareni su još 1943. godine u toku Narodno oslobodilačke borbe. U to vrijeme na području Bilogore počela je djelovati kazališna družina pod rukovodstvom Rudolfa Marina i kazališna sekcija pri agitpropu Virovitičke udarne brigade, pod rukovodstvom današnjeg direktora kazališta Stjepana Redera.

       Nakon oslobođenja, predstavnici narodne vlasti, formiraju u jesen 1945. godine Kazališnu grupu Narodno oslobodilačke fronte. Najviše zasluga u tome pored ondašnjih glumaca imao je tajnik Gradskog odbora NOF Ivan Gregor, član Sindikalnog vijeća Vjenceslav Samboliček, tajnik Gradske općine Josip Paulik i tajnica Gradskog odbora AFŽ-a Danica Gornik. U kazališni kolektiv okupljeni su ljudi sa puno smisla, ljubavi i volje. To je bila jezgra, koja je udarila temelje današnjem kazalištu. To su bili glumci: Ivan Šuprna, Đurđica Šuprna, Adela Horvat, Dragutin Vrbenski, Tomislav Terzić i drugi. Nešto kasnije u kazalištu aktivno djeluju: Vladimir Grigić, Draga Prukmajer, Vjenceslav Samboliček, Franjo Šuprna, Mira Belec, Ivan Sabolić, Rudi Belec, Vlado Smutni, Dragutin Lazić, Margita Vargović, Slavica Andrašević, Josip Valer i ostali.

       Nakon prve faze djelovanja pod vodstvom Vjenceslava Satrape, Viktore Gornika i Stjepana Kelemena, grupa u svojoj drugoj fazi prerasta u "kazališnu družinu Doma kulture". U tom razdoblju pod rukovodstvom Vlade Antoša kazališna družina 1948. godine doživljava reformu. Te godine dobiva naziv Gradsko narodno kazalište. Kazalište nešto kasnije dobiva svoj budžet; sastavljen je plan rada, postavljen je repertoar.

       Vlado Antoš nastoji da odjeli rad glumaca od rada tehničkog osoblja. On ispravno tvrdi, da glumac ne može istovremeno mijenjati kulise, svoj kostim i masku, da bi odmah zatim u drugom činu nastupio na sceni. Međutim to pitanje još ni danas nije riješeno zbog nedostatka financijskih sredstava. Nesebično zalaganje u radu i ljubav koju svaki glumac ovog ansambla ispoljava prema svom pozivu, rese cjelokupan kolektiv. I upravo na osnovu tih požrtvovnosti, kolektiv se izdržava minimalnim sredstvima. Kada već govorimo o ovom kolektivu, potrebno je napomenuti nekoliko riječi iz zapažanja Ing. Đure Puhovskog: "Još mi je u sjećanju prvi susret s direktorom Stjepanom Rederom. Bilo je to poslije prvog čina jednog komada; tražio sam ga i našao zaposlena zajedno sa ostalim kolektivom kao kulisen-šibera. prenosili su u žurbi praktikable, i odmah iza toga opet nastupali u slijedećem činu. Meni je taj samoprijegor kao došljaku iz velikog kazališta imponirao, jer iz iskustva dobro znam, kako djeluju glumci u drugim kazalištima. običan rekvizit, lulu na primjer ako mu čovjek u ruku ne preda prije čina, sam je neće potražiti. Jer on je "umjetnik" i oko toga nastala bi čitava afera. Ali zato postoje velika kazališta s milijunskim dotacijama, a da nemaju transformatora i reostata s deset izvlačenja i drugih tehničkih pomagala, kojima se ovo kazalište može ponositi".

       Kazalište je snabdjeveno brojnim kostimima, kulisama, stilskim garniturama pokućstva i drugim rekvizitima.

       Razvoju kazališta u Virovitici pored razumijevanja predstavnika narodne vlasti, u mnogome su doprinijeli Vlado Antoš, zatim Vjenceslav Samboliček kao rukovodioci, a naročito sadašnji direktor kazališta Stjepan Reder, te prvi redatelji: Aleksej Bjelousov i Martin Balić.

       Postojanje kazališta i njegovo pravilno djelovanje u ovoj grani kulture i umjetnosti najbolje pokazuju repertoari, koji su iz godine u godinu bivali sve kvalitetniji. Imena kao što su: Nušić, Moupassant, Klopčić, Petrović, Gogolj, Čehov, Bogović, Nazor, Viktor Car-Emin, Joža Horvat, Sterije, Moliere, Mirko Božić, Katajev, Držić, Ostrovski, Cankar, Goldoni, Ogrizović, Schiller, Budak, sada Feldman i drugi, pokazuju put kojim je pošlo i kojim danas ide kazalište. Rukovodioci kazališta pravilno su ocijenili značaj ove kulturne ustanove. zato su uvijek nastojali, da im repertoari budu kvalitetni ne samo po sadržaju umjetničkih djela, već i po njihovu izvođenju. Ono što je osnovno, i u drugim kazalištima rijetkost, kolektiv je nastojao da na repertuaru uvijek u većini slučajeva budu zastupljeni domaći autori. Ansambl je uočio, da današnju našu publiku treba voditi, što znači i odgajati, a ne se za njom povoditi. Istina, ponekad su činjeni i ustupci radi razonode. No ti ustupci nikada nisu bili ispod prosjeka, nikada nisu bili kič ili razonoda pod svaku cijenu. Redatelji Aleksije Bjelousov i Martin Balić, uspjeli su virovitičkim amaterima dati solidnu stručnu glumačku naobrazbu, koju su ovi izučavali na vrijednim tekstovima velikih stranih i domaćih dramatičara, suvremenih dramatika i komediografa….

       U toku minulih deset godina kazalište je izvelo 70 premijera i 550 predstava. Njima je prisustvovalo 750.000 gledalaca. Kvalitet predstava najbolje se vidi iz ovih podataka: "Dundo Maroje" izveden je 29 puta, "Umišljeni bolesnik" 27 puta, "Krčmarica Mirandolina" 25 puta, "Ljubavnici" 22 puta, "Mećava" 20 puta itd.

       Pored djelovanja u Virovitici, kazalište je imalo 215 gostovanja, što znači, da je u prosjeku svake godine izvan Virovitice, na području kotara i u susjednim mjestima i gradivima, kao i u Osijeku i Zagrebu, dalo blizu 22 predstave.

       Predstavom, "U pozadini" ansambl je još jednom prikazao svoje visoke umjetničke osobine, kojima je ovom domaćom dramom, čija se radnja odvija za vrijeme Prvog svjetskog rata u jednom provincijskom gradu ušao u ovogodišnju kazališnu sezonu. Kvalitet predstave najbolje su okarakterizirali frenetični aplauz prilikom izvođenja svakog pojedinog čina. to nam dokazuje i granutost samog autora Dr. Miroslava Feldmana, pred čijim su očima naši glumci dali vjernu sliku njegova djela, i oživjeli društvena i politička zbivanja onog vremena….

       U ime Saveza amaterskih kazališta Hrvatske ansamblu je čestitao Ivan Mikulić i predao lovor vijenac Saveza amaterskih kazališta Hrvatske….

Tako je pisao "Virovitički list" broj 99, dne 22. listopada 1955. (GmVt - D.S.)


Poslie berbe.

       U velikoj večini vinograda već je obavljena berba, pa su za iste vrlo povoljni resultati. Ove godine jest svaki vinogradar koj si je dao truda zadovoljan. prihod u ovih krajevih ne samo što je prema prošlim godinama dobar već je znatno veći, tako su neki prošle god. dobili 70 do 80 akova a ove i preko 140. To je znak da se naši vinogradi uz marljiv rad opeta oporavljaju.

       Kada čovjek strogo uzme najbolja gospodarska grana jest vinograd jer isti od svih grana gospodarstva vlastniku najviše koristi donaša pa baš zato treba da se ulože sve sile o podignuću vinograda, koji nije kako neki nemarni gospodari kažu sasma uništen, već je bolestan nu ne smrtno, kako se je to i ove godine pokazalo, već mu treba lieka. I onaj gospodar koj ga lieći marljivo, netreba se bojati da će nastradati.

       Našim vinogradom treba u prvom redu dosta dobrog gnoja uz to da je pravodobno štrcan i donekle sumporen. Onda će i obiljno rodit. Ali bez muke neima ploda neima uspjeha. Prošla su vremena, kad je vinogradar samo okopavao malo a u jesen nije znao kamo će s moštom.

       U našem vinogorju imade množina i sasma propalih vinograda te će im jedva biti više spasa. Nu nije ih sasvim uništila bolest već više kako gore napomenusmo nemar.
I što se tiče kakvoće ovogodišnje će vino biti izvrstno, jer je tako krasno vrieme da ga već dugo i dugo takova o Miholju bilo nije. Već se mošt pokazuje jak i odmah vrije što je dobar znak.

       Zato gospodari na posao, odbacite kojekakove predsude pa prionite svom dušom na posao, jer samo tako će Vam vinogradi biti od koristi, pa nečete zavidnim okom gledati na susjede, koji bolje od nas stoje.

       Sada našim vinogradarom ne treba drugo do dobrih kupaca, a tih će biti samo treba svietu objaviti, da znade za vaš izvrstan prirod. To i mi činimo i odsuđujemo sve gostioničare koji naručuju vino iz stranih krajeva kao na primjer iz Kaniže, Pečuha itd.

       Dao bog bio uspjeh do godine jošte bolji, jer našim izmučenim te iztrošenim vinogradarom treba što više koristi.

       Dakle na posao, neka vas ovogodišnji uspjeh obodri na što veći mar.

Tako je pisao Virovitičan broj 30, dne 7. listopada 1900. (GmVt - D.S.)