Povodom premijere "Zajednički stan"

       Na koncu sezone dobro je virovitička kazališna uprava odabrala, za toplije dane komediju Dragutina Dobričanina, koja je u kratko vrijeme izvedena na nekoliko jugoslavenskih pozornica i tako dokazala da prati bidnim okom što se izvodi i što treba izvesti. Lako pisana u Nušičevoj maniri, sa spretno upotrebljenim qui-pro-quoima, ta komedija postavljena na scenu, znači koncesiju publici u najboljem smislu te riječi. Svojim savremenim sadržajem, blagom ironijom i brzim reagiranjem na dnevne događaje, površno dodiruje i ventilira Dobričanin stambenu krizu i međusobne odnose u kojima su se ljudi našli, a isto tako, površno, reagira na neke druge pojave našeg svijeta i njegovih malih i većih briga, sve to veoma spretnim dijalogom kratkih rečenica iza kojih vrcaju dosjetke, manje ili više duhovite, nalazeći odaziv u zahvalnoj publici i izazivajući buru smijeha. Komediju je postavio na scenu direktor kazališta Reder. Neki stručnjak, uzevši visoko mjerilo, pronašao bi vjerojatno po koju omašku, jer ljudi radeći prave među ostalim i omaške, što više nije ni narodna poslovica, tj. bogatstvo naroda, već postaje siromaštvom pojedinaca. No mi obični ljudi idemo u kazalište da se zabavimo, da nešto naučimo i ne tražimo ono "što nije dobro", nama je draže u ostvarenom djelu kad se možemo radovati, pronašavši u njemu i nešto dobro, koje se izgrađuje s mnogo ljubavi i požrtvovanja, mjesecima. To dobro, toga je bilo mnogo, i mjereći trud redatelja i njegovih suradnika mjerilom, kojim recimo zagrebačka kazališta izvode djela te vrste, možemo tvrditi da ovaj rad ne zaostaje svojom kvalitetom za stvaralačkim radom takvih kazališta u glavnom gradu, naročito uzevši u obzir, koja sredstva pojedinim kazalištima stoje na raspolaganju. A tako valja gledati na stvar. Neka je recimo djelo i postavljeno na scenu dijelom realistički (uloga Dragiše), a djelom služeći se groteskom (uloga recimo Pepija ili Lule), drugim rječima upotrebom dva stilska izražaja, - to je pitanje redateljeve koncepcije i može se o njemu raspravljati (u stručnom glasilu). Neka se redatelj prihvatio "klasične diobe" scene u kojoj su lica ponekad frontalno okrenuta publici, a da to nije uvijek dovoljno opravdano djelovanjem karaktera, to ćemo naći i u prominentnim zagrebačkim režijama, - i to je pitanje koncepcije, dakle diskutabilno. No komedija je bila izrečena u dobrom, temperamentnom dijalogu. Lica su bila jasno okarakterizirana, odnosi su bili određeni i uvijek shvatljivi, scena je bila izvedena minimalnim sredstvima, spretnim i zlata vrijednim znanjem (i rukama) majstora Grigića, kostimi su bili ukusni ( a jeftini), osječao se pokušaj da pozornica bude osvjetljena drulčije no klasičnim pravilom: samo što više svijetla bez obzira na ugođaje kojima bi valjalo da svijetlo naglasi što više. Jednom riječi, izvedba je bila pošteni rad čitavog požrtvovnog virovitičkog kolektiva, kojemu je rad priznat i izvan granica Virovitice time, što će za koji dan taj kolektiv nastupati i na festivalu u Zagrebu, među najboljim amaterskim kazalištima Hrvatske. Od svih likova najbolji je izradio Branko Romaj. "Mala uloga", ako se računa njen broj riječi, mogla bi ovaj put poslužiti (kojem) glumcu kao dokaz da broj riječi ne će neznalici pomoći. Talentirani Romaj izradio je izvanredno dobrog Dragišu i, šuteći, bio stalno prezentan na sceni, živio je životom nespretnog čehovljevskog činovnika u ulozi, vrijednoj da je vidi i mnogo veći broj ljudi. Šteta je da kazalište nije dosad uspjelo da ga više iskoristi. Prostor nam ne dopušta da o njemu progovorimo, koliko bi njegova uloga zavrijedila. Slava Kajzer i Blanka Petrinić, druga dva amatera dokazuju koliko se u Virovitici (zanimljiva pojava) krije mnogo sceničnih osoba, kojima bi, predpostavljamo, trebalo samo temeljito pomoći i iskustva, što im unutar jedne režije nije moguće pružiti. Ni ostali amateri nijesu mnogo zaostajali i prema svom talentu (kako koji) dali svoj udio u zajedničkom ostvarenju (Vrbenski, Bosanac, Benković, Mađarević) Vrijedni Grigić izradio je uvjerljivo lik penzionera-čuvara novogradnje; Đurđica Šuprna nušićevski lik gospe Nate (uloga koja joj veoma pristaje); I. Šuprna se uživio u frajersku ulogu Pepija i odigrao je pomalo utrirano; Branka Gregorić je opet promijenila "fah" svladavši dobro svijet koji izrasta iz malograđanskog savremenog polusvijeta, koji svoje životarenje ne osniva na produktivnom radu. (Ocrtavanje tog svijeta s premalo kritičkog stava prema toj pojavi, moglo bi se prigovoriti tekstu same komedije). Bolesni Baho izradio je s mnogo požrtvovanja simpatičnog apsolventa medicine Mišu, tako da zahvaljujući njegovoj radnoj disciplini samo upućeni mogu ocjeniti, da li je bio maksimalan njegov ulog u zajedničkom radu cijelog kolektiva, koji i ovaj put nije opovrgao povjerenje svoje publike, a ona je to povjerenje i iskazala tokom predstave sudjelujući živo, i na koncu zahvalivši pljeskom. S.Z.N.

Tako je pisao "Virovitički list" broj 34. dne 18. VI. 1954. (GmVt - D.S.)



Stranci prispjeli u Viroviticu

od 26. svibnja do 8. lipnja 1900.

       U veliku gostionu "Lippeovoj ruži": Dr. Živko Unukić, kr. kotarski pristav sa gospođom, iz Koprivnice, S. Breier, trg. putnik iz Triesta, Ad. Zimerman, trg. putnik iz Schlukenau, Jos. Hanke, trg. putnik iz Beča, Adama Malinarić, mjernik iz Osieka, Fischer Beni, tzrg. putnik iz Prosnitza, A. Vogler, k.u.k. nadzornik svilovojstva iz Szegszarda, Kondor M. graditelj iz Budimpešte, Adolf Wilcheim, činovnik osjeg. družtva iz Budimšte, Herrman Babocsay, graditelj iz Budimpešte, Mor. Baumgartner, trg. putnik iz Budimpešte, Ignatz Alpart, graditelj iz Budimpešte, Sandor Farkaš, trg. putnik iz Beča, Josip Galović, trg putnik iz Liaca, Jos. Sig. Dostal, trgovac iz Graca, I.M. Schulhof, vlastnik ciglane iz Osieka, Samuel Steiner, trg. putnik iz Beča, Josip Noth, trg. putnik iz Budimpešte, Emil Otto, k. kapetan iz Zagreba, N. Rugulić, hus. leitinand iz Varaždina, Strobl Adolf, k. oberst iz Petrovaradina, Albert v. Takovi, uhl. Ritmeister 12. Rgt., Emil Badovinac, majstor iz Gospića, Johan Dursa, trg. putnik iz Beča, Sigm. Bijah, trg. putnik iz Daruvara, Heinrich Bader, trgovac konja iz Kaniže, Charlotte Tichy i Roza Goldberger, trg. putnice iz Beča, Erster Salamon, trg. putnik iz Belovara, Fischer Adilf, Adolf Schvarcz trg. putnici iz Beča

Tako je pisao "Virovitičan" broj 14. dne 10. lipnja 1900. (Gm Vt - D.S.)



Oglas

Ledni ormar (Eiskasten)
sasma nov i vrlo praktičan, za kućnu porabu , nov stajao 140 kruna
x prodaje se odmah najjeftinije x
Ignac Kohn, Kolodvorska ulica br. 18

Tako je pisao "Virovitičan" broj 14. dne 10. lipnja 1900. (Gm Vt - D.S.)