CRTICE IZ POVIJESTI KAZALIŠTA VIROVITICA

       Među redateljima koji su dolazili u virovitičko kazalište i spajali ga sa svijetom bilježe se brojna imena. Osim već spomenutih Duje Biluša, prvoga među "vanjskim" redateljima, te Hinka Tomašića-Čiče i Đure Puhovskog, isto tako značajnu ulogu u virovitičkom kazalištu imali su i Vid Fijan (22 predstave), Lojze Štandeker (16 režija, među ostalima nagrađivanu predstavu "U agoniji" Miroslava Krleže, te vlastitu dramu "Stanko Ilić" koja govori o događajima u Virovitici u tursko doba), zatim Boris Mrkšić (17 predstava) i Richard Simonelli (14 predstava), a u prvih pola stoljeća Kazališta Virovitica tu su režirali i Berislav Brajković (7 predstava), Petar Šarčević (8 predstava), Kalman Mesarić (6 predstava), Petar Šarčević (6 predstava) Vojmil Rabadan (5 predstava), Matko Sršen (4 predstave), Ivan Marton (3 predstave), po dvije predstave Dušan Mihailović, Jakša Zlodre, Radovan Wolf, te po jednu Miodrag Gajić (Mihailović: "Banović Strahinja"), Vanča Kljaković (Držić: "Dundo Maroje"), Rudolf Opolski (Goldoni: "Sluga dvaju gospodara"), Ivo Mikulić (Nušić: Gospođa ministarka"), Ivo Serdar (Schisgal: "Ljubav"), Radovan Marčić (Brešan: "Anera"), Damir Mutinić (Drozdowski: "Sprovod"), Darko Tralić (Feydau: "Mladoženja Barillon), Mirjana Ojdanić (Nušić: "Analfabeta i Vlast"), Ranka Mesarić (Hadžić: "Revolucija u dvorcu"), Zvjezdana Timet (Hadžić: "Fiškal").

       U sezoni 1990./91., tada apsolvent režije, Robert Raponja režijom "Čaruge" otvara vrata generaciji mladih redatelja, od kojih će mnogi prva redateljska iskustva prikupljati upravo u Virovitici. Ozren Prohić će, kao diplomski rad, tu režirati "Novelu od Stanca". U sezoni 1991./92. prvi puta u virovitičkom kazalištu režirala je Snježana Banović ("Posljednji Zrinski"). Kao mjesto prve režije Viroviticu su u biografiju upisale Dora Ruždjak ("Dugonja, Trbonja i Vidonja", 1993. godine) i Vedrana Vrhovnik ("Romanca o tri ljubavi", 1996.). Među tim mlađim redateljima koji su na virovitičkoj pozornici "pekli" zanat bio je i Boris Kovačević. Posljednjih godina u Virovitici su režirali i Dubravko Torjanac ("Krčmarica Mirandolina", 2003., "Bijeli jelen", 2003.) i Ivica Šimić ("Ofelijino kazalište sjena", 2000., "Oluja", 2002.). U Kazalištu Virovitica posljednja dva desetljeća značajnu ulogu, ne samo redatelja, već i savjetnika i pedagoga, preuzela su dva redatelja mlađe generacije Damir Mađarić i Dražen Ferenčina. Damir Mađarić je u Viroviticu prvi puta došao još 1983. godine kada je s Omladinskom scenom pripremio dramu slovenskog pisca Milana Jesiha "Gorki plodovi pravde". Bila mu je to prva režija, a završila je "gorko": nakon dva izvođenja skinuta je s repertoara jer je, zapisano je, tekst bio "nesretno izabran" pa "sva uvjeravanja u moderan teatar i igru nisu pomogla jer tekst zahtijeva od gledalaca dobro poznavanje povijesti, da se ne bi stvorile krive slike o djelu". Mađarić se u virovitičko kazalište vratio ponovno tek 1995. godine kada je postavio Čehovljevih "Trinaest prozora", jednu od ponajboljih predstava posljednjih desetljeća u Kazalištu Virovitica. Prva predstava koju je Ferenčina režirao u Virovitici bio je francuski vodvilj E. Labicha "Ubojstvo u Ulici Lourcine", još kao student režije, a u Virovitici je režirao i svoju diplomsku predstavu "Antigonu u New Yorku" Janusza Glowatzkog. Do kraja prošle sezone (2003./04.) Ferenčina je u Virovitici režirao trinaest predstava i za neke od njih je nagrađen ("E, moj Pinokio", "Hamlet u selu Mrduša Donja", "Ženidba", "Trg ratnika"). Početkom 2004. godine Dražen Ferenčina postao je i službeno umjetnički savjetnik u Kazalištu Virovitica.

Slavica Bakić