CRTICE IZ POVIJESTI KAZALIŠTA VIROVITICA

       Sve do 1991. godine na virovitičkoj pozornici u predstavama virovitičkog kazališta glumili su samo - Virovitičani. Među amaterima uvijek se pronalazilo nekoga tko bi tu i tamo "uskočio" u kakvu ulogu i tako omogućio uprizorenje zahtjevnijih predstava. Unazad nešto više od deset godina to je postalo nemoguće: igralo se sve više i sve dalje od matične kuće pa, ako je netko i mogao zadovoljiti kvalitetom za sve zahtjevnije predstave uvrštavane na repertoar najmanjeg hrvatskog profesionalnog kazališta, teško je bilo uskladiti obveze na radnom mjestu i kazalištu. Zbog toga je kazališna uprava, u suradnji s redateljima, početkom devedesetih odlučila u predstavama angažirati u virovitičkim predstavama, prvi puta u povijesti, glumce iz drugih teatara.Prvi u plejadi gostiju koji je zaigrao u "virovitičkoj predstavi" bio je Tomislav Lipljin (Hadžić: "Fiškal"). Bilo je to u sezoni 1990./91. Nakon njega igrali su Boris Pavlenić ("Đuka Begović"), Vlado Kovačić ("Vjetar u granama Sassafrasa"), Ivana Bakarić, Stojan Matavulj i Robert Plemić (Shakespeare: "Kako vam drago"), Stipan Đuričić i Rafael Arčon, glumici HNK iz Pečuha (Donadini/Jelačić-Bužimski: "Gogoljeva smrt/Donadinijeva smrt"), Zrinka Cvitešić (Goethe: "Prafaust"), Matija Prskalo, Anita Matić i Adam Končić (Shakespeare: "Ukroćena goropadnica"), Samanta Milotić (Šuput: "Čarobna kokošica"), Dora Lipovčan (Brešan: "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja"), Helena Minić (Shakespeare: "Oluja" i Wood "Trg ratnika"), Jadranka Đokić (Hübner: "Gretica, str. 89.") i Jelena Perčin (Gogolj: "Ženidba"). Helena Minić i Jelena Perčin potpisale su 2004. godine i jednogodišnji ugovor s Kazalištem Virovitica i tako u povijest ove kazališne kuće ušle kao prve ne-virovitičanke koje su postale članice virovitičkog kazališnog ansambla.

       Za razliku od glumaca, "vanjski" redatelji u Kazalište Virovitica počeli su dolaziti vrlo rano. Prvi među njima bio je Duje Biluš, koji je u sezoni 1950./51. u Virovitici režirao predstavu "Ljubovnici" nepoznatog autora. Upravo su ti ljudi, redatelji, odigrali veliku ulogu u stvaranju onoga što je Dalibor Foretić prije otprilike desetljeća nazvao "virovitičkom školom glume". Jer oni nisu bili samo redatelji bili su i učitelji koji su usmjeravali i oblikovali stvaralački talent virovitičkih glumaca. Ono što je zanimljivo, je da su ti ljudi uz Viroviticu bili vezani i kada nisu režirali u njoj, ali se njihova suradnja ogledala u pomoći pri izboru repertoara, nabavci literature i scenske opreme. Zahvaljujući takvoj suradnji, iako virovitičko kazalište nije imalo umjetničkog rukovoditelja, bilo je, i u vrijeme kada su komunikacijska sredstva bila puno nerazvijenija, stalno u toku svih zbivanja u teatarskom svijetu.

Slavica Bakić