CRTICE IZ POVIJESTI KAZALIŠTA VIROVITICA

       U prvim desetljećima postojanja virovitičke kazališne institucije spomenica bilježi stotine i stotine imena kazališnih entuzijasta, koji su kročili na pozornicu. Neki od njih možda samo jednom u nekoj masovnoj sceni, kao epizodisti.

       "Glumački ansambl tada nije bio mnogo veći nego danas, ali je bilo dosta amatera i kazalište je uvijek bilo puno onih koji ga vole. U to vrijeme nije bilo teško skupiti glumce za predstave koje trebaju veći broj glumaca", zapisano je o tome vremenu kada su pozornicom još uvijek čvrsto koračali uglavnom glumci izrasli iz "čelične generacije", koja je stvarala temelje virovitičke kazališne kuće. Desetak njih ustrajnošću i kvalitetom izborilo se da u povijest budu upisani, osim u rubriku osnivača, i kao glumci koji su desetljećima davali pečat kazališnim izvedbama virovitičkog teatra. Kazališni kritičari pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih dobro su znali tko su Stjepan Reder, Dragutin Vrbenski, Ivan i Đurđica Šuprna, Tomislav Terzić, Adela Horvat, Slavica Andrašević-Vučak, Branka Gregorić, Mirjana Remlinger, Vladimir Grigić, Zvonko Sklenar, Ivan Zidar… Baš kao što niti današnjima nisu nepoznata imena Draška Zidara, Mije Pavelka, Antuna i Biserke Vrbenski, Igora i Vlaste Golub, Snježane Slavić, Srećka Bereca, Blanke Bart ili najmlađeg stalnog člana kazališnog ansambla Gorana Košija.

       Gluma se u Virovitici prenosila s koljena na koljeno. U šest desetljeća postojanja Kazališta nekoliko je obitelji to potvrdilo vlastitim primjerom jer su se članovi obitelji izmjenjivali ili istodobno pojavljivali na kazališnoj pozornici. Prva i vjerojatno najpoznatija među njima je obitelj Vrbenski. Osamdesetih godina u kazalištu su se šalili kako bi se mogla postaviti predstava u kojoj bi glumili samo članovi te obitelji sinovima i kćerima i da bi to, koliko ih je, mogla biti čak i "Hasanaginica". Bilo bi ih dovoljno da im nitko ne bi trebao osim pomoćnog osoblja! Ta činjenica ne čudi ako se zna da je Dragutin Vrbenski imao sedmero djece. No, samo dva sina Dragutin i Antun, krenuli su očevim stopama. U Kazalištu su upoznali i svoje životne družice Anicu i Biserku. Dragutin i Anica u kazalištu su bili aktivni osamdesetih godina, dok su mu Antun i Biserka ostali vjerni do današnjih dana. Uz Ivana i Đurđicu Šuprna na virovitičkoj pozornici igrala je i njihova kćerka Mladena, a u 100. izvedbi "Hasanaginice", 1979. godine, pojavila se i njihova unuka Karin Frölich, danas glumica riječkog Kazališta lutaka. I glumac Draško Zidar, koji danas "nosi" veliki dio predstava virovitičkog teatra, dio je obitelji koja je obilježila Kazalište Virovitica: njegov otac Ivan Zidar u Kazalište je došao početkom pedesetih, a od 1970. godine tamo je bio stalno zaposlen sve do umirovljenja. Glumačko umijeće pokazao je i njegov brat Davor a tek nakon njega stigao je, još kao dječak, i Draško.

       Kazalište Virovitica i danas je zadržalo atribut "obiteljskog": u njemu igraju, uz bračni par Antuna i Biserke Vrbenski, bračni par Igor i Vlasta Golub, a glumica Blanka Bart supruga je ravnatelja Kazališta Mirana Hajoša!

Slavica Bakić