Stalni postav muzeja:

arheološka zbirka
povijesna zbirka
etnografska zbirka
likovna zbirka Branislava Glumca

       U okviru 770 obljetnice grada, ove godine imamo i niz manjih ali za povijest Virovitice važnih obljetnica. Takova jedna obljetnica je povratak Franjevaca u naš grad poslije oslobođenja Virovitice od Turaka 15. srpnja 1684. godine, kada je vojska carskog generala Lesliea i hrvatskog bana Nikole Erdedija bez borbe zauzela utvrdu.

       Prije 320 godina dana 22. studenoga 1684. godine Zagrebački biskup Borković potpisao je dokument kojim dopušta franjevcima da obavljaju službu u Virovitici. Originalna isprava čuva se u arhivu Franjevačkog samostana.

       Pater Paškal Cvekan o tome je zapisao "Pri sređivanju nove uprave na virovitičkome području general Leslie pismeno je zatražio od provincijala Ladislavske provincije u Slavoniji sa središtem u Zagrebu, da u Viroviticu pošalje dva svećenika - franjevca kao dušobrižnike njemačkih i hrvatskih vojnika. Provincijal o. Aleksa Buzjaković, učen, vrijedan i vrlo poduzetan čovjek, rodom iz Krapine, prihvatio je traženje generala Lesiea i iznio ga zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću, on je 22. studenoga 1684. godine izdao dekret kojim preko o. Alekse Buzjakovića, provincijala, daje poslanje dvojici svečenika - franjevaca za obavljanje dušobrižničke službe ne samo za vojnike u Virovitici nego i na cijelom području Virovitice, gdje god to bude potrebno katoličkim vjernicima. Na taj su način Franjevci Ladislavske provincije ponovo došli u Viroviticu, najprije dva njihova svečenika: o. Pavao Truntić, za hrvatske vojnike i o. Krizostom Kayzer, za njemačke vojnike. Nakon četiri godine car Leopold I. na zalaganje generala Lesliea izdao je 4. travnja 1688. Dekret, kojim je Frabjevcima u Virovitici dopustio da se mogu slobodno vratiti u Viroviticu i trajno zaposjesti svoje staro mjesto sa svim posjedima, tj. sa svim onim dobrima koja im je odlučio dati general Leslie. I tako carskim odobrenjem Franjevci 1688. godine počinju u Virovitici ponovno djelovati, najprije kao mala zajednica zvana rezidencija, s tri do pet članova, u drvenoj kući s predstojnikom (preses) na čelu. Tek 23. travnja 1729. godine njihova novoizgrađena (1726.-1729.), današnja kuća bude službeno proglašena samostanom, a bila je dovoljno velika i potpuno osposobljena za provođenje zajedničkoga samostanskog načina života s gvardijanom kao poglavarom".

       Franjevci u Viroviticu dolaze vjerojatno između 1242. i 1270. godine u vrijeme kraljice Marije, koja je tada vlasnica Virovitice. Iz sačuvanih dokumenata toga vremena izrijekom se Franjevci u Virovitici spominju 1280. godine to jest samostan Manje braće. To je vrijeme kada se kraljica Elizabeta (majka kralja Ladislava Kumanca) spori sa zagrebačkim biskupom Timotejem oko plaćanja crkvene desetine.

       U XIII. st. Franjevci imaju i svoju samostansku crkvu Blažene Djevice Marije. Samostan i crkva u sastavu su Ugarske franjevačke provincije, u zagrebačkoj kustodiji, prema sačuvanom popisu iz 1400. godine. Tijekom XIV. i XV. stoljeća prošli su Franjevci u Virovitici različita strujanja unutar Reda, da bi ih kroz XVI. st. materijalno uzdržavali velikaši Banići (Banffy), tadašnji gospodari Virovitice.

       Nakon turskog osvajanja Virovitice 1552. s narodom su se povukli i Franjevci. Samostan su Turci spalili i razorili, a kamen i ciglu iskoristili za pojačanje virovitičke utvrde. Crkva Blažene Djevice Marije nije srušena, već je ostavljena djelovanju vremena, kako bi se sama srušila. Na jednom od sačuvanih crteža Virovitice iz XVII. st. vidi se i ruševna stara crkva. Iz ove crkve potječe kameni stup s romaničkim kapitelom, prepolovljen u ulozi potpornja današnjih baroknih škropionica.

       U okviru samostana od 1748. djeluje ljekarna, od 1730. održava se studij moralke za franjevačku provinciju, a studij filozofije od 1771. godine. Podučavanje virovitičke mladeži u Franjevačkom samostanu obavlja se od konca XVII. stoljeća. U samostanskoj blagovaonici održana je 8. veljače 1864. prva izložba domaćih vina. Samostanska knjižnica ima vrijednih knjiga XVII. i XVIII. stoljeća.

Pripremila: Dubravka Sabolić