Kako sam nasamario virovitičku policiju.
(crtica iz nedavne prošlosti)

       Bilo je to 3. decembra 1927. oko 9 sati pokuca mi netko na vrata. Bio je to redar, koji mi pružao neku cedulju. Mislio sam: vijest za novine, ali sam se silno presenetio kad na njoj pročitam ove retke: Pozivate se, da danas u 3 sata nastupite zatvor od 3 tjedna!" E, to je bilo gadno. Baš pred Božić kad imam najviše posla s Božićnim brojem novina, neka idem u zatvor i dođem kući baš na Božić. To mi nije nikako išlo u račun. A zašto sam bio presuđen: U največoj borbi sa radikalima, ja sam nešto kazao Mati Bodaliji a sreski poglavar glasoviti Huzjak to je jedva dočekao pa me osudio na 8 dana. Ja sam doduše stavio oštar utok protiv ove presude na županiju, gdje sam naveo: ako tko koga lično uvrijedi to ne spada na policiju - ali veliki župan Božić, koji me imao u nosu, jedva dočekao presudu, koju dakako odmah potvrdio. Četrnajst dana sam dobio zato jer sam navodno na mom gradilištu uvrijedio gosp. ing. Skopčinskog. Ja sam u utoku naveo da je to prosta neistina, jer ja toga gospodina visoko cijenim pa sam baš pred par dana bio s njim u samostanu na crnoj kavi. Badava veliki župan je i ovu presudu "osnažio" i tako ovi mene pozvali u najgorje doba u rešt. Odlučio sam da odem u Zagreb pa da se pritužim tamo. Pošao sam na vlak, ali kako sam ušao u voz, povuče me redar za kaput i vikne! "Hej kuda ćete !" Odmah sam se sjetio šta je na stvari i redaru ljubazno odgovorio: Tražim prijatelja, jeli je došao iz Osijeka!" Našao sam nekog slatinca i s njim otišao s kolodvora, pa da ću kašnje na velikom biti oprezniji. Putem na kolodvor otišao sam na čas g. Franji Ćagljeviču, da mu čestitam imendan. On me zatim sproveo do kapije i tu na svoje razočaranje vidimo dva redara: jedan kod Pavokovića drugi kod Igala i gledaju u mene. Šta sada? I tada nemogu da umaknem… Dođe mi dobra misao. Oprostim se od g. Ćagljeviča i smješeći se odem preko ceste i ravno g. Gavrančiću pa ga umolim ključ od bašće. Pošao sam direkt u bolnicu i tu odlučio par dana ostati, dok razmislim što ću dalje. Liječnici me vrlo lijepo primiše. Kako bolujem na srcu, ono mi je od uzbuđenja jako udaralo. Dobio sam lijek i naskoro u ljepom krevetu ugodno - zaspao. Prošlo je tri sata poslije podne. Ali mene nema. Huzjak bijesan pozove sve redare pa ih na pasja kola izgrdi. Oni dva u Kolodvorskoj ulici pokorno javiše da sam razgovarao s g. Ćagljevićem i otišao preko puta ili u kuću Celića ili g. Lucarića. Oni su ove kuće pretražili, al mene nigdje našli nisu. Slijedio je oštar nalog da me do večera nađe… Ali meni ni traga. Kada sam se pod večer probudio pošljem kući po pouzdanom čovjeku pismo gdje se nalazim. U bolnici sam marljivo pisao oštar članak protiv vel. župana dr. Božića. Četvrti dan oko podne dobježi u moju sobu g. dr. Huzjak, pa mi sav radostan saopći da se za moje zdravlje zanima sam g. veliki župan. Saznali su za moje boravište! Kada sam g. doktoru saopćio o čem se radi, uskliknuo je: "Oh da sam to znao rekao bih mu da ste na umoru". Na večer istoga dana otišao sam kući. Odmah kako me drugo jutro vidili na ulici pozove me tadašnji gradski komesar i vikne: "Gdje si bio, moram te dati odvesti u rešt!" Ja se veselo nasmijem, pa mu turnem u šaku bolničku otpusnicu u kojoj je među inim stajalo: "otpušta se oporavljen u kućnu njegu. Imade se što više kretati na svježem zraku!"… Tako sam se spasio, hvala domišljatosti mojoj i plemenitoj uviđavnosti g. direktora bolnice. Pegaz.

Tako je pisao Virovitički Hrvatski glasnik broj 50, dne 30. studenoga 1930. (GmVt - D.S.)

 

Općinska sjednica, obdržana 30. listopada

       Općinski bilježnik g. Gj. Mozolovski predsjedao je sjednici, od kr. kotar. oblasti bio prisutan g. Ferković.
       Zastupnik P. Rorbacher prigovara, kako je "Virovitičan" donio neistinit izvještaj o interpelaciji Blažekovića glede reda nauka, što u školi visi. On tvrdi, da se u interpelaciji nisu čule riječi; glupost, ludost, predlaže da se "Virovitičan" pozove, neka to izpravi. Predsjednik odgovara, da je to već izpravljeno. Odgovor se predsjednikov prima na znanje.
Pročitan je dopis kr. župan oblasti, koja zahtieva, da opć. odbor točno opiše kako želi svoje redarstvo uniformirati.
       Predsjednik je pročitao opis redarstvene uniforme: Kapa od crnog sukna sa 40 mm širokim bročastim - suknenim trakom i bielim pucetama. U sredini srebrene rozete nalazi se grb trga Virovitice. Ovratnik bieli trakom.
       Bluza ima biti kroja kao za c. i kr. vojsku od tamno modre tkanine sa bročastim parolima, malim licenima i poramice kao kod kaputa.
       Hlaće od modrosivog oružničkog sukna sa bročastim pasepoilom. Kroj hlača neka bude takav, da se mogu u sare utaknuti. Ljetne hlače od drila.
       Kabanica od modrosivog oružničkog sukna, sa istim ogrljkom, bročastim pasepoilom i pucetima kao na kaputu. Kabanica ima biti proviđena kapucom, koja se dade skinuti, a kroj kao kod častnika pješaka redovne vojske.
       Kaput od tamnomodroga sukna sa bročastim pasepoilom po kroju ulanskih kaputa sa dva reda bielih puceta. Na ogrljku sa svake strane jedan licenac, a na lievom ramenu ima biti poramica u narodnoj boji.
       Šešir nizak, crn, pusten sa vrpcom u narodnoj boji sa dva žira, okrajci obšiveni kožom. Podbradnik ima biti od crne lakirane kože sa bielom kovnom kopčom. Perjanica poput onih, što jih oružničtvo nosi, pričvrščena pucetom od biele kovine sa crnim inicijalima "R. S.". Po zimi čizme, a ljeti cipele. Rukavice od jelenske kože kao kod vojničkih podčastnika.
       Oružje: Sablja kratka ponešto zavinuta, sa bielim držkom i bielo montirana, proviđena lančićem od kova, da se ne može povući. Kita na sablji mora biti od tvari u narodnoj boji sa kožom podstavljena i zatvorena u obliku žira. nad kitom upleten je obćinski grb. Svirala od metala na vrpci u narodnoj boji pričvršćena na poramici. - Službeni znak u obliku od biele kovi sa napisom "Virovitica", a ispod ovog tekući broj. Samokres, koji se nosi u noćno uredovanje te prema potrebi. Uniforma redarstvenog povjerenika ostaje po propisu žup. oblasti u Osijeku, samo se egaliziranje promjenjuje u bročasto.

       Red službe promieniti će se tako, da će 5 redara biti neprekidno 24 sata u službi i to svaki u svom rajonu, iz kojeg se ne će ni za čas udaljiti. Odbor usvaja.
       ….Predsjednik pročita rješidbu vis. vlade za uvedenje električne rasvjete i predlaže ugovor na potpis. Odbornik g. Franjo Čeleda tvrdi, da će uvedenje električne rasvjete biti na štetu obćini i cielom mjestu, jer to svjetlo ne valja i nije savršeno, na koje se tuže svi gradovi, koji su elektriku uveli. Za primjer navadja Pakrac. G. Rohrbaher odgovara, da je ta stvar već pretrešene i danas konačno po vladi rješena. Ujedno primječuje, kada ne bi elektrika bila savršena rasvjeta, nebi evo Zagreb. koji ima plin, votiro tolike milijune za elektriku. Predsjednik izjavljuje, da se o tom ne ima voditi riječ, već primiti do znanja ispravke vlade, na koje i poduzetnik pristaje, predlaže da se ugovor podpiše. Odbor izabra za podpisanje ugovora gg. Blažekovića i Steinera.
       Uprava kr. držav. željeznice u svom dopisu očituje, da ne će postaviti brklje na željezničkoj pruzi u Ljubljani, smatrajuć to nepotrebnim, pošto onuda dnevno ne prolazi više od 100 kola. Odbor zakljući, neka se zamoli kr. kot. oblast, da stvar istraži i odredi način, kojim će se prisiliti uprava držav. željeznice da postavi brklje, da tko životom ne nastrada.
       Predsjednik priobćuje uspjeh jeftinbe za dobavu šljunka za posipanje ceste u Gajevoj ulici. Ponuda je g. Fr. Reitera po kubič. metr 11., ponuda Laude 10 K., a poduzetnik Pik iz Daruvara nudja kamen tučenac po 13 K. Odbor je prihvatio Pikovu ponudu, jer je kamen tučenac bolji od šljunka.
       Kod točke za ustanovljenje načelničke i bilježničke plače ostavio je Mozolovski na čas sjednicu. Odbor je ustanovio plaću načelnika 1600 K a za bilježnika 2400 K. Načelničko mjesto ima se popuniti putem natječaja.

Tako je pisao Virovitički zavičaj broj 21. dne 10. studenoga 1906. (GmVt - D.S.)