Mjestne viesti.
       Put do kolodvora. Danomice nam se tuže zašto se ništa ne učini u pogledu pješačkog puta na kolodvor. Ako ne drugo onda se neka bar dozvoli prolaz uz prugu, jer cestom nije moguće radi kolah i onih kopovah kamenja a i radi velike prašine koju uzvitlaju kola.

       Sa pošte. Dne 1. listopada biti će na našoj pošti namješten i treći listonoša, da sl. občinstvo što brže posluženo bude.

Razne viesti.
       Rublje od papira. Na pariškoj izložbi vidi se mnogo rublja od papira u prilično savršenoj izvedbi. Papirno rublje ima u mnogom pravcu, osobito za upotrebu putnika, nedvojbenu prednost pred prtenim, nu samo je onda sposobno za utakmicu, ako mu ciena nije veća od pristojbe, koja se plaća za pranje prtenog rublja. Za tvorenje takova rublja uzima se čista, najbolja, i najčvršća vrst papira, koja se namoći u lanovini uz dodatak škroba i klije te se pomoću ocielnih strojeva prevuće tankim slojem emajla. Po tom dolazi masa u naročite strojeve, u kojima joj se daje oblik ovratnika, manšeta i prsa od košulje polazi zatim kroz druge sprave, u kojima se izrezavaju luknje i omjeri, gladi i svjetla, te napokon se suši. U nekoj velikoj tvornici papirnoga rublja u Leipzigu pravi se svaki dan 100.000 komada ovratnika.

Tako je pisao Virovitičan broj 29. dne 30. rujna 1900. (GmVt - D.S.)

Gospodarstvo
       Pečenje pekmeza. Evo je došlo vrieme, da šljive dozrievaju i da će se brati za pečenje šljivovice i pekmeza ili se budu sušile. Danas ćemo reći nešto o pećenju pekmeza, jer je on u kućanstvima od velike važnosti. Dobra gazdarica uz krumpir i kruh ponudi družini koju žlicu pekmeza i on ima dobru večeru. Šljive za pekmez moraju biti podpuno zrele, oko petelke nabrane. Šljive se mogu rukom brati ili tresti. Ako nisu prezrele i nagnjile mogu se nekoliko dana ostaviti, a za to vrieme iste postanu slađe. - Šljive se ukuhavaju u bakrenom kotlu a mogu se upotriebiti i emaljirani ili kalajsani lonci. U početku se doda nešto vode i mješa da ne zagori. U početku se ne vade koštice, jer od njih dobije pekmez ugodan miris i okus. Ako je pekmez dovoljno ukuhan svjedoči se slamkom, jer se tada za nju neliepi. Ukuhani se pekmez sada gnjeći i ciedi kroz riedko sito i tim se sipa opet u očišćen kotao i dotle kuha i mieša, ad se tako sgusne, da kutlača može sama u njem ostati. Pri miešanju tako se kutlača miće kao kad se položeno 8 pravi. ČIm je pekmez gotov, odmah se onako vruć spravlja u zemljane lonce i dobro pritiskuje, da ne ostanu praznine. radi dužeg čuvanja preporuča se lonac zaliti maslom ili iztopljenom svinjskom masti.

Tako je pisao Virovitičan broj 26. dne 8. rujna 1900. (GmVt - D.S.)

Naša kozerija
Iveš Pisarović javlja
       Pošt sam se vratjo zgodišnjeg dopusta, zapazijo sam njeke stvari, koje se prije nis događale u našem gradu.
       Na sajmene dane morate čut kak naša razglasna svira prekrasno. N e sviraju oni sam pjesme, dadu oni čak i satove fiskulture prek radja, da se građani malkoc razgibaju. Idem tek ulcom, a onaj iz razglasne viče: "Jedan, dva, glava gore, ruke dole…", pa je men došlo milo da se malo gimnasticiram po ulci.
       A evo još jedno čudo u Virovtici: "Stigao cement" i "prispjeo petroleum", čitajte u avzlogima "Drave". Nije sad samo to čudo, što je stigao cement i petroleum, već je još veće čudo kako ovi iz "Drave" znaju pravopisa.
       A evo još većeg čuda. Rješlo se teda negda pitanje okolo "kazaljišta" il dvorane "Partizana", il Doma kulture, il ni sam neznam kak bi se ta prostotija mogla sve zvat. Vodli borbu "Partizanovci" i kazaljištarci, i ne zna ko sve nije. A nije ni dugo, svega jednu cilu godnu. Već sam mislijo da će to "krupno" pitanje njekak ostat nerješeno sve dok se oženim, pa od mog sina unuk i njegvi vršnjaci da će to njekak valjda uspit rješt. Rješavalo se to njekak tak dugo ko kakvo svitsko pitanje.
       Rikometaši "Lokomotive" provode najrentabilniju razdjelu novca kojeg dobiju. Na primjer: Zimus su kupli ženskim rukometašima sve potrebite stvari, ko što su to puloveri, lače i njeki plavi brocaki, pa ondak još nješt manje važnih stvari: dresove, papuče i t.d. A da ne bi bilo muškima krivo, obečals kupt to isto, sam će im mjesto lača, kupt suknje, što će im jako trebat da budu ljep jednak obučeni.
       Na kraju da zamoljim ljude ak mi oću izać u susret i pratit me u kino, da mi pomognu nać sjedalcu na koju trebam sist. Jab kupjo čak i kartu i ušli bi u kino još za dana, samo da mi pokaže kak se u kinu broje sjedalce.
       Za uloženi trud platjo bi mu izvjesnog honorara.
Ja ozdol potpisati

Iveš Pisarović

Tako je pisao Virovitički list broj 24. dne 2. travnja 1954. (GmVt - D.S.)