O Mikešima Izdavaštvo Manifestacije Umjetnička organizacija Promidžba Foto galerija Kontakt On-line marketing
 
srpanj 2004   
















Dvorac
033/721-330
gradski-muzej-virovitica@vt.hinet.hr
www.mdc.hr/virovitica/hr/home.html
    Stalni postav muzeja:
      arheološka zbirka
      povijesna zbirka
      etnografska zbirka
      likovna zbirka Branislava Glumca

Gradski muzej je otvoren:
PONEDJELJAK, SRIJEDA, PETAK od 9 do 14 sati
UTORAK, ČETVRTAK od 9 do 19 sati
SUBOTA od 9 do 12 sati



Izložbe
Boris Kozjak, fotografija
otvorenje 9. srpnja u 20 sati
otvorena do 20. srpnja


Uz 320-tu obljetnicu oslobođenja turske vladavine

       Virovitica je od 1552. godine u sastavu turskog carstva, pripojena je Požeškom sandžaku, a središte je i istoimene kapetanije. Do kraja XVI. st. dobila je izgled tipične turske kasabe. Našavši se u blizini osmanske granice prema Vojnoj Krajini, grad je dobro utvrđen, obnovljeni su i produbljeni zemljani jarci s vodom, a izgrađen je i masivni bedem od drvenih palisada i nabijene zemlje. Iz tog vremena postoji nekoliko opisa grada.

       U mletačko dalmatinskom popisu Bosanskih pašaluka iz 1620. godine za Viroviticu je zabilježeno: da je to čvrsti grad, okružen zidovima s jednom utvrdom u kojoj je smještena artiljerija. Da grad i utvrda mogu imati oko 300 kuća i oko 400 ljudi sposobnih za oružje. Te da u njoj stanuju i brojne age. I domaći putopisac Stanasije Jurković 1626. godine opisuje tursku Viroviticu kao jaku utvrdu s moćnom artiljerijom.

       Prolazeći Slavonijom oko 1,663. godine poznati turski putopisac i diplomat Evlija Celebija u svom zapisu o Virovitici napisao je slijedeće: da su grad sagradili hrvatski knezovi, a osvojio ga je Jahjapašić, da se nalazi u šumi i da je tijesan. Četverougaonog je oblika i obzidan je šarampovima. U gradu se nalazi kapetan i gradska posada sa oko 100 kuća pokrivenih daskama. Grad kao utvrda ima skladište municije i šahi topove. Grad ima i džamiju.

       Kada je 12. rujna 1683. veliki vezir Kara Mustafa s velikom turskom vojskom doživio potpuni poraz pod Bečom, hrvatski ban Nikola grof Erdedi 15. svibnja 1684. piše zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću: "Mene srce vleče (vuče) vu Bosniju (pod kojom je razumijevao i Slavoniju) za osloboditi siromaško kršćanstvo i one vnoge svete cirkve, koje puste stoje, kadi se je Bog hvalil i dičil".

       "Ban je Erdedi odlučio najprije od turske vlasti osloboditi Viroviticu i cijelu Slavonsku podravinu sve do Osijeka. U to je ime sastavio hrvatsku vojsku, u kojoj se nalazio i mladi knez Adam Zrinski, a kojoj se pridružio i carski general Jakov grof Leslie s deset tisuća vojnika. Početkom srpnja godine 1684. krene ta kršćanska vojska iz Koprivnice preko Đurđevca prema Virovitici. Turska se posada u Virovitici ljuto uplašila. Zato je sve Turke iz varoši smjestila u tvrđu, pa je onda zapalila kuće u varoši da ne bi mogle služiti kršćanskoj vojsci kod opsade tvrđe. Nato su Turci u tvrđi na svim zgradama raskrili krovove, da ne postanu plijenom požara uslijed neprijateljskog bombardiranja. Uz to su gruvanjem iz topova i mužara obavijestili turske posade u susjednim tvrđavama o potrebi da Virovitici pošalju pomoć"...

       "Zapovjednikom Virovitce bijaše beg Ali Mufti. On je imao 800 turskih vojnika, 16 topova i dovoljno ratne zaire... Kako je turska posada odbila poziv na predaju, počeli su 11. srpnja na tvrđu gađati banovi i Leslievi topovi". Pomoć kojoj su se Turci nadali iz Osijeka nije stigla, jer je paša s vojskom od 6000 vojnika bio hametom potučen kod Slatine.

       "Ban se pred Viroviticu vratio s mnogo turskih zarobljenika i s velikim plijenom, koji su činili turski topovi i zastave... Uvidjevši, da neće moći dulje odolijevati opsadi, započeli su Turci pregovarati o predaji. Ban je bio dobrostiv, pa je sporazumno s generalom Leslijem dozvolio, da Turci odu iz virovitičke tvrđe, kamo god hoće... U svemu je iz virovitičke tvrđe 25. srpnja 1684. otišlo oko 600 muškaraca i oko 1000 njihovih žena i djece".

       Oslobođenje Virovitice razveselilo je tadašnji kršćanski svijet. O tom su događaju izašli leci na raznim jezicima uz opis borbe nalazili su se i crteži, koji prikazuju tadašnju virovitičku tvrđu.
       Neko su vrijeme ban Nikola Erdedi i general Leslie ostali u Virovitici, da poprave štete, koje su njihovi topovi učinili na tvrđi. Dali su na sve zgrade staviti krovove. Izvan tvrđe podignuto je nekoliko kuća, u koje su se vratili kršćanski žitelji. Tako se iza 132 godine osmanskog gospodarstva počela obnavljati hrvatska Virovitica.
 

Pripremila: Dubravka Sabolić







Virovitica.net