Stalni postav muzeja:
likovna zbirka Branislava Glumca
Gradski muzej je otvoren:
PONEDJELJAK, SRIJEDA, PETAK od 9 do 14 sati
UTORAK, ČETVRTAK od 9 do 19 sati
SUBOTA od 9 do 12 sati
| Izložbe |
Boris Kozjak, fotografija
otvorenje 9. srpnja u 20 sati
otvorena do 20. srpnja |
Uz 320-tu obljetnicu oslobođenja turske vladavine
Virovitica je od 1552. godine u sastavu
turskog carstva, pripojena je Požeškom sandžaku, a središte je i istoimene
kapetanije. Do kraja XVI. st. dobila je izgled tipične turske kasabe. Našavši se
u blizini osmanske granice prema Vojnoj Krajini, grad je dobro utvrđen,
obnovljeni su i produbljeni zemljani jarci s vodom, a izgrađen je i masivni
bedem od drvenih palisada i nabijene zemlje. Iz tog vremena postoji nekoliko
opisa grada.
U mletačko dalmatinskom popisu Bosanskih
pašaluka iz 1620. godine za Viroviticu je zabilježeno: da je to čvrsti grad,
okružen zidovima s jednom utvrdom u kojoj je smještena artiljerija. Da grad i
utvrda mogu imati oko 300 kuća i oko 400 ljudi sposobnih za oružje. Te da u njoj
stanuju i brojne age. I domaći putopisac Stanasije Jurković 1626. godine opisuje
tursku Viroviticu kao jaku utvrdu s moćnom artiljerijom.
Prolazeći Slavonijom oko 1,663. godine
poznati turski putopisac i diplomat Evlija Celebija u svom zapisu o Virovitici
napisao je slijedeće: da su grad sagradili hrvatski knezovi, a osvojio ga je
Jahjapašić, da se nalazi u šumi i da je tijesan. Četverougaonog je oblika i
obzidan je šarampovima. U gradu se nalazi kapetan i gradska posada sa oko 100
kuća pokrivenih daskama. Grad kao utvrda ima skladište municije i šahi topove.
Grad ima i džamiju.
Kada je 12. rujna 1683. veliki vezir Kara
Mustafa s velikom turskom vojskom doživio potpuni poraz pod Bečom, hrvatski ban
Nikola grof Erdedi 15. svibnja 1684. piše zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću:
"Mene srce vleče (vuče) vu Bosniju (pod kojom je razumijevao i Slavoniju) za
osloboditi siromaško kršćanstvo i one vnoge svete cirkve, koje puste stoje, kadi
se je Bog hvalil i dičil".
"Ban je Erdedi odlučio najprije od turske
vlasti osloboditi Viroviticu i cijelu Slavonsku podravinu sve do Osijeka. U to
je ime sastavio hrvatsku vojsku, u kojoj se nalazio i mladi knez Adam Zrinski, a
kojoj se pridružio i carski general Jakov grof Leslie s deset tisuća vojnika.
Početkom srpnja godine 1684. krene ta kršćanska vojska iz Koprivnice preko
Đurđevca prema Virovitici. Turska se posada u Virovitici ljuto uplašila. Zato je
sve Turke iz varoši smjestila u tvrđu, pa je onda zapalila kuće u varoši da ne
bi mogle služiti kršćanskoj vojsci kod opsade tvrđe. Nato su Turci u tvrđi na
svim zgradama raskrili krovove, da ne postanu plijenom požara uslijed
neprijateljskog bombardiranja. Uz to su gruvanjem iz topova i mužara
obavijestili turske posade u susjednim tvrđavama o potrebi da Virovitici pošalju
pomoć"...
"Zapovjednikom Virovitce bijaše beg Ali
Mufti. On je imao 800 turskih vojnika, 16 topova i dovoljno ratne zaire... Kako
je turska posada odbila poziv na predaju, počeli su 11. srpnja na tvrđu gađati
banovi i Leslievi topovi". Pomoć kojoj su se Turci nadali iz Osijeka nije
stigla, jer je paša s vojskom od 6000 vojnika bio hametom potučen kod Slatine.
"Ban se pred Viroviticu vratio s mnogo
turskih zarobljenika i s velikim plijenom, koji su činili turski topovi i
zastave... Uvidjevši, da neće moći dulje odolijevati opsadi, započeli su Turci
pregovarati o predaji. Ban je bio dobrostiv, pa je sporazumno s generalom
Leslijem dozvolio, da Turci odu iz virovitičke tvrđe, kamo god hoće... U svemu
je iz virovitičke tvrđe 25. srpnja 1684. otišlo oko 600 muškaraca i oko 1000
njihovih žena i djece".
Oslobođenje Virovitice razveselilo je
tadašnji kršćanski svijet. O tom su događaju izašli leci na raznim jezicima uz
opis borbe nalazili su se i crteži, koji prikazuju tadašnju virovitičku tvrđu.
Neko su vrijeme ban Nikola Erdedi i general
Leslie ostali u Virovitici, da poprave štete, koje su njihovi topovi učinili na
tvrđi. Dali su na sve zgrade staviti krovove. Izvan tvrđe podignuto je nekoliko
kuća, u koje su se vratili kršćanski žitelji. Tako se iza 132 godine osmanskog
gospodarstva počela obnavljati hrvatska Virovitica.
Pripremila: Dubravka Sabolić
|