Uz 770 obljetnicu Virovitice


        Ove 2004. godine naš grad obilježava 770 godina. Ime Virovitica kao “magna willa Wereucha” pojavljuje se prvi puta 1234. godine u povelji hercega Kolomana. Ovom poveljom tadašnji stanovnici Virovitice dobili su određene sloboštine u okvirima tadašnjeg feudalnog društva.
        Osim ove obljetnice u godini koja počinje ima i drugih manjih obljetnica, koje je potrebno istaknuti. Pa će u slijedećim brojevima Gradskog vodića biti kratki prilozi o njima.



200-ta obljetnica dovršenja gradnje dvorca Pejačević


        U središtu grada od davnina stoji uzvišenje opasano jarkom. Nekada se tu uzdizala virovitička utvrda. Koncem XVIII. stoljeća grof Antun I. Pejačević ruši srednjovjekovnu utvrdu i od 1800. do 1804. godine po nacrtima bečkog arhitekta Rhota daje podići dvorac. Anđela Horvat o dvorcu je napisala slijedeće: “To je jednokatna građevina pačetvorinasta izdužena tlocrta s tri rizalita, s mansardnim akcentima krovišta, koji se jače izdižu u središnjem dijelu, smješten je čelom k sjeveru – prema trgu. Pročelja s nizovima prozora rašćlanjena su pilastrima s naglašenim polukapitelima. S južne su strane hodnici s dvostrukim arkadama. Dvor pripada prelaznom kasnobarokno – klasicističkom stilu; u veži važnu ulogu imadu skupine od 4 po 4 stupa što odgovorno nose središnje svodove, a pred glavnim ulazom balkon nosi 16 monumentalnih stupova. Veličinom i kvalitetom dvor ilustrira moć veleposjeda, koju osobito naglašavaju ulazne propileje”.
        "Žene su na Badnjak imele toliko posla da ti pamet stane, od rane zore do mraka. U jutro rano dižemo se odmah iza tri sata. Prvo ranom zorom zamijesi kruh, za koji je kvas sinoć metnut već se digo, drugo, zamijesi kolače, za dizanicu istuči mak, samljet orahe. napravi se poseban ukrašen kruh za stol za Badnjak za večeru, na njemu je križ i neke ruže od tijesta, malo manje. Moja mama idu mijesit kruha za devet kruva u krušnoj peći. Post je, niko ništa ne jede, ali se rakija i vino pije natašte. Peku se sitni kolači medenjaci, kuglof sa suhim grožđem, svi mogući mirisi. Stariji ljudi ne jedu nekoji, a i djeca, a motaš se oko kolača, to mi je bilo najteže. Pripremalo se meso za hladetinu, prale zemljane zdjelke, uhvatile se kokoši za juhu, pripremalo se meso, koje će se peći u tepsiji, pure, guske. Kuvo se grah, koji će se na Badnjak jesti onako postan i luk bijeli i crveni. Pred večer kada je sve bilo gotovo, svi su se ukućani okupili, gazdarica je metnula žeru u jednu staru lopatu, a na žeru je stavila tamjan, a u maloj flašici svetu vodu,, pa bi kadila i svetila cijelo dvorište, bašću, štalu, štagalj, ambar, plijevnjak, komore, svinjce, kokošince i voćnjak. U bunar bi nalila svetu vodu i onda blagoslovila ćatine na bunaru. Kada bi sve završila, domaćica bi u lončić pripremila sve one žitarice, kukuruz, žito, zob, grah, konoplju, lan, repicu, provu, ajdinu, sve sjemenke koje smo sadili i sijali. U to sjeme bi se stavila svijeća. Svi čekamo da moj starjapa donese božićnu slamu i čestitaju svima Božić kod upaljene svijeće, koju mu daje najmlađe dijete u kući. Slama je bila na sredini kuće, pod stol se metnuo lemeš i crtalo i u križ slama. Na stol se najprije u križ metnula slama, zatim čisti stoljnajk, lončić sa svijećom, kruh, luk crveni i bijeli, jabuke, oraha, graha. Sve je bilo posno i svi smo bili gladni i sve je bilo dobro. Poslije večere se svijeća ugasila u lončiću sa sjemenjem, a koje se sjemenje više primilo uz svijeću, toga će više roditi. Mlađi su dečki i cure išli od kuće do kuće čestitati, do 11 sati, a onda su išli na polnoćku. Kada smo došli doma jeli smo hladnetinu i malo pečenice. Večer je morala biti u tišini, a ako je tko kihnuo, bilo žensko ili muško, onda će biti takva telad ili ždrebad.
        Nosi ime po prvim vlasnicima i graditeljima, grofovima Pejačević. Od sredine XIX. stoljeća do 1911. godine u vlasništvu je njemačke kneževske obitelji Schaumburg – Lippe, potom ga kupuje grof Drašković. Virovitička općina 1930 godine kupuje dvorac s parkom, koji i danas dominira središtem grada. Njegove prostore danas koriste Gradski muzej, Gradska knjižnica i čitaonica, Matični ured, Matica hrvatska, HPD “Rodoljub”, podrumski prostor namijenjen je ugostiteljstvu.
        Park koji okružuje dvorac zaštićeni je spomenik prirode. Njegovo oblikovanje započelo je početkom XIX. stoljeća.

Priredila mr. Danica Draganić