Čestit Vam Božić! I Novo Ljeto želim!  Bogatim dušom i blagom, Da sreća uvjek Vam cvate, Al od te sreće i blaga, Da i drugima date! Savjetom da pomognete Duševno manje jakom, A rukom da Vašom pružite Darak bjednikom, siromahom. Čestit Božić i sretnije Novo Ljeto. I Vama radnicima, beskućnicima, Da Gospod dade poštena rada, Obitelj Vaša da nikada Od nevolje, glada više ne strada! Milosti da više ne prosite, I o ničijoj dobroj volji ne ovisite, Ponos i Vaša nada, Jer time uvijek strada! A tebe hrvatska mati, Djetešce Isus Nek čuva, jača i prati Breme života neka ti skrati! Čestit Božić i Vama Seljačke moje sestre, Da život ljepši i bolji Hrvatsko Vaše srce Do vijeka sokoli! Na prosvjetu da imaš prava To istom nauka je zdrava, Ko kćerka naše domaje, Da nađeš dobro poštivanje! Tri ugla ti držiš naše kuće, Ti majko i ženo hrvtska, Što slušala si vruće Našeg roda uzdisaje! Ti majka si puna bolova, I svjedokinja velikih snova, Pravice i seljačke sloge, Da sinu nam danci slobode! Ti velika i jaka mati, Vruća je želja cjelog vjeka, Hrvati da si budu brati, A Hrvatska da živi do vijeka! A svima koji ratuju, Majkam koje tuguju, Nek Božić i Novo Ljeto Svrši to klanje kleto! Svim na zemlji Mir, veselje, To anđelske I moje su želje! Mara Matočec

Tako je pisao Hrvatski tjednik, broj 51-52. dne 24. prosinca 1940. (Gm Vtc - D.S.)


Naši putevi - također naša - nesreća!

        Grad Virovitica sa svojom okolicom imade zavidan geogrfski položaj, te bi u ekonomskom pogledu mogao prednjačiti mnogim gradovima u našoj banovini Hrvatskoj, dok naprotiv vidimo da sve više propada.
        Grad je zapušten, slabo se vodi briga o njegovom razvitku. Industrija, trgovina i promet godišnje propada i relativno prema povijesnim činjenicama grad Virovitica više je važio pred 200 godina nego danas, a to je veoma žalostna činjenica, te da nema elektrike i trotoara, (kakovi su ne pitaj - ali postoje) bio bi posljednji grad u Banovini.
        A što je tome uzrok? među inim sigurno i pomanjkanje putova!
        Poznato je svima, da su saobraćajni putevi žila kucavica za razvoj jednoga grada, a kada saobračaja nema, mora propasti.
        Virovitica imade samo jedan jedini glavni put, a to je Osijek - Virovitica - Bjeovar, a drugih puteva sa zaleđem nema.
        Mnogo se je govorilo i pisalo o grdnji neophodno potrebnog saobrćajnog puta Virovitica - Grubišnjo polje - Daruvar, ali je to ostalo u arhivima županijske i banske vlasti, a to bi trebalo jednom pokrenuti sa mrtve tačke.
        Koliko bi koristi ovaj put doprineo razvitku Virovitice sasma je suvišno ovdje raspravljati, samo mogu kazati da bi Virovitica ovim putem postala glavno središte, koje od Osijeka do Bjelovara fali, jer bi Virovitica time postigla svoju pravu važnost, koja joj po položaju i pripada.
        A kakovi su saobračajni putevi u srezu Virovitice? Jednom riječju može se kazati - očajni!
        Imade u srezu ovećih sela: Gačište, Novi Gradac, Budakovac, Detkovac i t.d. u kojima nakon proljetnih i jesenjskih kiša ne može se ne samo kolima i konjem nego niti pješice do njih doći - ako da smo u Abesiniji.
        Ovo su žalosne činjenice, ali zbilja treba uzeti u obzir, da imade u virovitičkom srezu preko 110.000 jutara plodnog zemljišta, koje svake godine daje svoje plodove, pa se plodovi moraju davati mnogo jeftinije, nego je tržna cijena, i to zbog troškova prevoza kroz neprolazne puteve, a koliko to našem seljaku odnaša u novcu može svatko da si predoči.
        Putevi od prevrata pa do danas, ne samo što se nijesu gradili, nego nijesu ni izdaleka uredno popravljani, usprkos što se je više godina plaćao cestovni porez, koji je novac pošao tamo, kamo i mnogi prečanski dinar, a ti virovitička rajo - čekaj dok ne crkneš.
        Trebalo bi se jednom ozbiljno latiti izgradnje i popravaka naših puteva, jer je to potrebno ne samo za razvitak grada Virovitice, nego je neophodno potrebito za naše seljake, koji svoje živežne nemirnice ne mogu prevažati za prodaju ili ako ih prodadu u selu, onda moraju dati ispod tržne cijene.
        Očekujemo od kotarskog odbora, da će također i ovo pitanje donijeti na pretres kod svojeg prvog zasjedanja i posvetiti punu pažnju saobračajnim putevima, jer je i tome - dvanajsti čas!

Tako je pisao Hrvatski tjednik, broj 51-52. dne 24. prosinca 1940. (Gm Vtc - D. S.)