Stalni postav muzeja:
likovna zbirka Branislava Glumca
Gradski muzej je otvoren:
PONEDJELJAK, SRIJEDA, PETAK od 9 do 14 sati
UTORAK, ČETVRTAK od 9 do 17 sati
SUBOTA od 9 do 12 sati
Međunarodna izložba keramike - Vaze za cvijeće 2002
Izložba je otvorena do 15. studenoga.
Projekt "Tri muzeja" Zavičajni muzej Našice, Zavičajni muzej Slatine, Gradski muzej Virovitica
Uz 50-u obljetnicu Gradskog muzeja
Običaji – Martinje
S kalendarskim danom sv. Martina (11. studeni) povezani su razni narodni običaji, od pečenja “martinske guske” do “krštenja mošta”, ne samo u seoskoj sredini već i među gradskim stanovništvom.
Martin je ime nekoliko svetaca, a najpoznatiji i najštovaniji je sveti Martin biskup iz Toursa. Rodio se 316. godine u rimskoj Savariji, danas grad Sombathely u sjevero-zapadnoj Mađarskoj. Bio je rimski vojnik u Galiji. Prema jednoj legendi, kad je jahao pred gradskim vratima Aminiensa, jedan siromah ga je zamolio milostinju. Kako je bilo hladno Martin mu je odrezao komad od svog plašta. Slijedeće noći, Martin je u snu ugledao Krista ogrnutog njegovim plaštem i to ga je potaknulo da pređe na kršćanstvo. Poslije se posvetio redovničkom životu i bio izabran za biskupa u Toursu, gdje mu je i grob. Štuje se od 5. stoljeća. Njegov plašt čuva se kao relikvija u posebnoj maloj prostoriji kraljevskog dvorca u Parizu. Prostorija je po riječi “cappa” što znači plašt, dobila naziv “capella”. Po jednom tumačenju od tuda i opće poznati hrvatski naziv kapela, kapelica.
Kako je ostalo u tradiciji zapamćeno, Martin je bio vrlo skroman, pa kad su ga izabrali za biskupa, sklonio se, a tek su ga guske svojim gakanjem otkrile. Slikari sv. martina prikazuju na konju, kako mačem odsijeca plašt ili kao biskupa s knjigom, štapom i guskom.
Ubrzo snakon smrti Martina su za zaštitnika uzeli mnogi pojedinci i razne skupine: vojnici, gostioničari, posebno vinogradari. Vinski običaji s njim su povezani samo zbog dana kad se on slavi, 11. studenoga. To je vrijeme dozrijevanja vina i obilnog blagovanja, na kraju poljodjelske godine, kada su sabrani plodovi s polja.
Nekoliko sječanja na taj dan u Rušanima zapisala je Jana Tovarović: …”prvi jesenski svetac, Martinje, Martin biskup. Na večer se rodbina pomalo skuplja, netko je negdje pozvan. Naša je kuća puna rođaka, onda se na večer krsti vino. To je prava rušanska veselica. U više se rušanskih kuća skuplja rodbina, prijatelji, znanci, a tko selom prolazi, zovu jedni druge, odi baja Franjo, da nazdravimo svetom Martinu. Za taj se dan nešto bolje pripremilo za večeru, a za večerom se sa čašama nazdravljalo svetom Martinu, neka posveti vino, da više nije mošt, a nagodinu da vinograd urodi što više. Sveti se vino, a pjesma, ej pjesma se ori na dugo i široko, dok svi ne ispjevaju sve pjesme, koje se sjete i ne zadovolje dušu uživajući u pjesmi i veselju. Pjesme se jedna za drugom redaju, a pjevači se mijenjaju jedan za drugim, sad muško, sad žensko. Ej vino se pije, ko više ko manje, pa kada se onako dobro napjevaju i ponapiju duboko u noć, neka se zna da je martinje i da se vino krsti”.
Priredila mr. Danica Draganić
|