Tržišna utakmica

        Prošloga mjeseca prenijeli smo odgovor Rudolfa Štajnera iz 1971. godine na pitanje "Tko financira novine?". Istom temom, trideset godina kasnije - 1991. godine, nakon prvih poslijeratnih slobodnih i demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj kada su se lokalna javna glasila našla u potpuno novom društvenom kontekstu kojeg na ekonomskom planu označava otvorena tržišna privreda, bavio se i novinar Milan Bešir.

        "(…)kada je riječ o konstituiranju novog ekonomskog položaja i novih odnosa lokalnih izdavača javnih glasila na taj proces, sudeći po svemu onome što se događa u tim sredinama još uvijek nije do kraja definiran. Nesumnjivo, jedna od velikih prepreka tome je i činjenica što još nema novoga zakona o javnom informiranju. Tako u životu imamo nove društvene odnose, a na snazi staru zakonsku regulativu, što je na žalost slučaj i u nekim drugim oblastima. U takvoj situaciji lokalni izdavači ili bolje rečeno mala društvena poduzeća nisu imali mnogo izbora ako se zna da su onome proteklom vremenu putem sizova ili općinskih dotacija namicali u prosjeku oko 50 posto potrebnih sredstava za svoju djelatnost pa otuda i sve prisutnija pojava da takve lokalne izdavačke kuće postaju javna poduzeća s osnivačkim i upravljačkim pravima i obvezama općinskih skupština, koje su zamijenile bivšeg osnivača koji se zvao Socijalistički savez. Novi osnivači iz općinskih budžeta tako će namicati dio potrebnih sredstava za tu djelatnost. Teško je u ovom času reći radi li se o privremenim ili trajnim rješenjima ili se pak u samoj osnovi ništa ne mijenja ako se i dalje ostaje u modelu - jednom nogom na tržištu a drugom u općinskom budžetu (…)", piše Milan Bešir i pita se želi li se time, između ostaloga, ostvariti utjecaj na lokalna javna glasila. "Izlaz će u dogledno vrijeme, mada se to u nekim slučajevima već i sada može postići i postiže, biti u konstituiranju lokalnih javnih glasila, razumije se i ne samo njih, u dioničkim društvima. U tome modelu koji je primjeren tržišnoj privredi uspostavljaju se bitno kvalitetniji ekonomski odnosi vođeni logikom profita", piše u "Virovitičkom listu" 1991. godine.

        Iako je "Virovitički list" još i danas u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, više se ne financira iz gradskog proračuna već je izložen nemilosrdnoj tržišnoj utakmici. Da se time znade nositi čulo se i na proslavi 50. obljetnice "Virovitičkog lista", održanoj 29. rujna ove godine, na dan izlaska prvoga broja, u hotelu "Mozart": "Virovitički list" danas je dio Informativnog centra koji će nakon dugogodišnjih financijskih dubioza konačno pozitivno poslovati!

        Pri tome se računa i na ozbiljan doprinos "Virovitičkog lista", o čemu svjedoči i ovaj tekst novinara Zlatka Ciprijanovića koji se također bilježi u povijest: "U večernjim satima 12. kolovoza ove godine iz moderne rotacije MC-a "Glas Slavonije" izašli su prvi primjerci našeg tjednika u boji! U pedeset godina dugoj povijest Virovitički list je mijenjao formate, zaglavlja, grafički izgled, tiskare, ali nikada nije tiskan u boji. Čak niti prigodno. Zato je prošlotjedni Virovitički list, iako nosi oznaku 2346, posebno značajan za virovitičko izdavaštvo, u najmanjem kao pokretanje novog izdanja. Ovim potezom okrenuta je nova stranica u razvoju vašeg i našeg Virovitičkog lista, koji će u novom ruhu zasigurno biti još omiljeniji među čitateljima, ali i bliži zahtjevima oglašivača. Uz to svakako treba zabilježiti, jer važno je to kao i tiskanje u boji, da je Virovitički list po prvi put u povijesti u tiskaru dostavljen elektronskim putem!"

Slavica Bakić-Gazdek