Tko plaća novine?

        Na sastanku I ogranka V mjesne organizacije Saveza komunista u Virovitici postavljeno je u rujnu 1971. godine pitanje - TKO PLAĆA NOVINE.

        "Iako je pitanje postavljeno u kontekstu takve rasprave da je imalo drukčiji prizvuk nego stvarni interes na koji se način financira izdavanje novina, bar su to tako doživjeli pojedini sudionici ovog skupa komunista, mi tom pitanju pristupamo kako je izrečeno. Smatramo ga vrijednim svake pažnje. Tim više, jer se pitanje direktno odnosilo na "Virovitički list", informativno-politički tisak", piše u dvobroju 766-767 od 30. rujna 1971. tadašnji urednik "Virovitičkog lista" Rudolf Štajner.

        "Odgovor je jednostavan. Odgovor je više nego složen. Dakle, dva su mu "lica". Jednostavan - novine plaćaju građani. Kao što plaćaju i svu drugu robu i usluge. Iako nije baš sasvim u redu, ipak ćemo ustvrditi - kao što plaćaju kruh, popravak cipela, struju, plug…

        Više nego složen - to tvrdimo jer se tim pitanjem bavi naše društvo (u cjelini) već godinama, rješava ga parcijalno, i kako gdje, ali pravog odgovora još nema jer ga se dosad nije uspjelo razriješiti ugradnjom u naš sustav", piše Štajner i dalje objašnjava: "Informativno-politički tiska određen je, da tako kažemo, interesom društva da građani budu informirani o gospodarskim, kulturnim, političkim i drugim zbivanjima i (ne)interesom građana da takva tisak kupuju po ekonomskoj cijeni (…) Uzroci, koji diktiraju da se informativno-politički tisak plaća ispod ekonomske cijene su višestruki. Najvažniji, po našem mišljenju, je sticaj općih okolnosti što je našu zemlju svelo po tiražu tiska, o kojem je riječ, na predzadnje mjesto u Evropi. U takvoj situaciji puna ekonomska cijena bila bi očito apsurd, jer bi, možda, čak prepolovila ionako nedopustivo nizak tiraž".

        Dalje Štajner objašnjava to na konkretnom primjeru "Virovitičkog lista", kojemu je dotacija smanjena sa 140.000 dinara sredinom šezdesetih na 98.000 dinara te 1971. godine, kada su, samo tiskarske usluge trebali osigurati više od 200.000 dinara.

        "Izlaz smo tražili u povećanju tiraža i u prikupljanu novaca iz niz izbora pružanjem raznih usluga - od onih "opravdanih", pa sve do ne baš posve opravdanih s obzirom na djelatnost zbog čega je društvo pokrenulo rad naše ustanove. Vjerujemo da smo u širenju lepeze usluga (reklame, izdavačka djelatnost, propagandna djelatnost za radne organizacije, informativna suradnja za institucije izvan općine, uređivanje službenih glasila, turistička i trgovačka djelatnost…) otišli dalje od bilo koje lokalne ustanove našeg ranga, što posve sigurno, ima i negativnih posljedica", piše Rudolf Štajner.

        No, kako je zaključak Sekcije za sredstava informiranja Savezne konferencije SSRNJ bio da je "informiranje imperativ vremena (…) da bi radni čovjek mogao biti subjekt u stvaranju društvene politike (…) i zato je društvo u cjelini zainteresirano za pristupačne cijene informativno-političkog tiska, za osiguranje materijalnih uvjeta radi širenja tiraža, kako bi novine doprle do svakog našeg građanina jer to je u prvom redu političko pitanje (…)", virovitički lokalni tjednik je preživio i tu buru i nastavio dalje izlaziti sve do današnjih dana.

Slavica Bakić-Gazdek